Akademski fokus u ovoj zemlji najčešće znači i veliki pritisak na djecu, stoga bi ovi časovi trebali osvijestiti društvo kako je zdravlje važnije od ocjena na testiranjima.
Ministar obrazovanja okruga Delhi Manish Sisodia jedna je od osoba koje smatraju da je nivo sreće i zadovoljstva kod đaka sve manji, dok je anksioznost i depresivnost u porastu.
“U posljednjih 40, 50 godina naš je obrazovni sistem postao neka vrsta industrije za proizvodnju radnika. Akademsko okruženje u ovoj zemlji često ohrabruje memoriziranje koje vodi pretrpanom školskom rasporedu i stresu, a zanemaruje razvijanje kreativnih i društvenih vještina”, kazao je.
Na ovim časovima nema udžbenika ni ispita. Traju 35 minuta i najčešće se baziraju na meditaciji i kreativnim aktivnostima. Pažnja je usmjerena na obrazovanje djece, počev od vrtića, pa do kraja osnovne škole.
“Ne znam može li se naučiti biti sretan ili sretna, ali definitivno se može vježbati”, dodaje ministar Sisodia.
Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije, jedno od četvero djece u Indiji pati od depresije.
U Južnoj Indiji procenat djece koja su pokušala počiniti samoubistvo nakon neuspjeha u školi postajao je sve veći.
“Kad im se počela pružati prilika za ponovno polaganje ispita, taj broj se smanjio”, navodi Alexandra Fleischmann, koordinatorica Svjetske zdravstvene organizacije.
