Istraživanja pokazuju da se stopa nataliteta u grupi od 20 do 29 smanjila za 15% između 2007 i 2012 godine. Od sedamdesetih godina prošlog vijeka broj žena koje ne žele da budu majke se udvostučio.
Ovaj trend je potpuna novina. Epiteti potput sebična ili samoživa za žene koje ne žele biti majke, blijede među mlađim generacijama.
Kako bismo razumjeli odakle ovaj trend dolazi anketirali smo svoje čitatelje. Uz pomoć Google formi i Tumblr-a dobili smo more odgovora od ljudi svih rodova i identiteta koji nam otkrivaju razloge zbog kojih ne žele biti roditelji.
- Djeca nisu uvijek finansijski izvodljiva
Mnoge mlade žene u Sjedinjenim Državama suočene su sa velikim studentskim kreditima, kao i njihovi partneri. Koje će vjerovatno otplaćivati do kasnih četrdesetih. Takođe, Amerika nema uređeno javno zdravstvo, pa praćenje trudnoće i porođaj djeluju prije svega kao finansijski gubitak. Zbog toga, finasijski razlozi mahom preovladavaju kada je u pitanju donošenje novog života na svijet.
„Čim ga rodiš, čeka te račun od 20 do 30 hiljada dolara. Studentski kredit mi je 40 hiljada, ne znam ni to kako ću da otplatim, a sa dijetetom troškovi samo mogu da rastu.“
„Pansekusalna sam i trenutno u vezi sa ženom. Osnivanje porodice sa sobom bi donijelo ogromne zdravstvene račune.“
„Jedva mogu da priuštim samostalni život sa svojom platom. Zašto bih rađala dijete ako ne mogu da mu priuštim dostojan život?“
- Izražen strah od prenosa mentalnih bolesti
Veliki broj ljudi koji su imali probleme sa mentalnim bolestima, izjasnilo se da ne želi djecu kako genetski ne bi prenijeli svoje bolesti. Ne žele da njihovi potomci nose iste patnje.
„Kada su mi dijagnostifikovali istu mentalnu bolest koju i moja majka ima, odlučila sam da ne želim djecu. Kada vas odgaja neko sa maničnom depresijom živite u stalnom strahu. Ne bi trebalo da se iko plaši svog roditelja.“
„Borila sam se sa depresijom i osjećala bih se užasno kada bih tu bol, tugu i utrnulost prenosila na svoju dijecu. Niko ne zaslužuje da živi tako.“
„Imam psihičke probleme, a i mnogi članovi moje porodice, ali i genetsku predispoziciju za autoimune bolesti. Ne želim da na svijet donesem dijete, znajući da postoji mogućnost da na njega prenesem neki od tih gena.“
- Svakako nas je previše
Briga koja se takođe javlja je prenatrpanost planete i klimatske promjene kojima doprinosi ubrzan rast populacije. Iako veza između klimatske krize i prenaseljenosti nije dokazana, mnogi milenijalci smatraju da je sama mogućnost dovoljno validan razlog za neosnovati porodicu.
„Na svijetu ima i previše neželjene djece. Ne želim da na svijet donesem još jedno. Ako odlučim biti roditelj, usvojiću. Mnogi uopšte ne shvataju posljedice prenaseljavanja.“
„Odavno sam član pokreta „Nulta populacija“, iz ekoloških uvjerenja.“
„Mislim da su nam potrebiji inovatori i radnici od rodilja.“
- Problemi sa plodnošću daju drugačiju prespektivu potrebi za djecom
Mnoge mlade žene suočene su sa problemima plodnosti. Podaci iz 2002 pokazuju da 11% udatih žena, mlađih od 29 se suočilo sa problemima s plodnošću. Iz tog razloga, mnoge žene preispituju rađanje djece.
„Prirodno ne mogu imati djecu. Nije to toliko tužno, kao što se misli. Mnoge žene se uznemire kada im to kažem, ali zašto bih bila nesrećna zbog jedne stvari ako mi je već toliko toga dato.“
- Strah od trudnoće i porođaja
I u 21. vijeku porođaj je naporna, a potencijalno, i opasna fizička aktivnost. Mnoge žene nisu spremne da iskoriste svoju matericu kao inkubator.
„Prestravljena sam porođajem i trudnoćom. Jeza me prođe na samu pomisao.“
„Sve promjene koje bi se desile mom tijelu, a još na to i porođaj. Ne djeluje privlačno ni malo.“
„Ideja da nosim dijete mi zadaje vrtoglavicu.“
- Sa djecom dolazi i teret perfekcionizma
Mnogi ljude koji ne žele djecu etiketiraju kao sebične. Naši sagovornici pokazali su se kao potpuna suprotnost. Mnoge brine konstantna odgovornost koju sa sobom donosi roditeljstvo.
Stavljanje dijeteta na prvo mjesto i donošenje velikih i zdravih odluka – mnogi smatraju da nisu dorasli tom izazovu.
„Uznemirim se na pomisao da u meni može rasti malena osoba, potpuno zavisna od mene.“
„Šta ako ih s*ebem sa užasnim odgojem.“
- Nemaju sve žene majčinske instinkte
Mnoge žene su nam rekle da se osjećaju kao da nikada neće imati majčinske instikte. Kao da su rođene bez njih.
„Nikada nisam osjetila te instinkte o kojima moje udate i trudne poznanice pričaju. Kada god sam imala interakciju sa dijetetom osjećala sam se samo nelagodno i anksiozno.“
„Djeca me oduvijek iritiraju. Dopadaju mi se samo kada su tihi, izrazito skromni i inteligentni. Naravno, tako nešto nemoguće je očekivati od djece, zbog toga mi je lakše da ni nemam svoju.“
- Svijet i nije neko bajno mjesto
Ponekad odluka o nedonošenju potomaka na svijet ima veze sa ostakom svijeta. Mnogi su navodili planetarnu nejednakost i alijenaciju, kao i svakodnevna maltretiranja. Veliki broj naših čitalaca ne želi da ima potomke u tako problematičnom svijetu.
„Smatram da postoji previše problema na državnom planu, ne bih se osjećala komforno da u takom okruženju odgajam djecu.“
„Mnogo su me maltretirali kao dijete. Znam na šta za šta su djeca sve sposovna i to me plaši. Gledala bih na svako drugo dijete kao na prijetnju. Ne želim dijete koje će živjeti u svijetu nasilnika. Ne bih mogla da podnesem da mu se neko ruga ili da se ono nekom ruga.“
„Iskreno, ovo društvo je vrlo s*ebano. Ne želim poslati nekog u to.“
- Karijera je ponekad prioritet
Ideja o porodici i izvanrednoj karijeri istovremeno djeluje kao nedostižan mit. Zato mnogi od naših ispitanika roditeljstvo mijenja za poslovni uspjeh. Djeca djeluju kao velika prepreka ambicioznim karijernim ciljevima.
„Školujem se da budem hirurg, mislim da se ne bih mogla posvetiti bilo čemu zahjetvnom pored svog posla.“
„Ne vidim djecu kao dio svoje budućnosti. Zanima me moja buduća profesija i želim da joj se posvetim. Pa makar to značilo i neprospavane noći, prekovremene i stalna putovanja.“
„Od malena sam gledala žene koje postaju domaćice, nauštrb muževa koji gajanju karijeru. Radila sam naporno u toku svog obrazovanja i da voljela bih da se udam, ali ostavljanje karijere i posla na 18+ godina kako bih odgajala djecu mi nije privlačno.“
- Djeca se ne uklapaju u svačiji način života
Mnogi naši sagovornicu rekli su da već imaju vrlo ispunjene živote i da ne vide ni jedan razlog za dodavanje dijece u to. Njihovi životi dovoljno su ispunjeni, da bi preuzeli dodatne odgovornosti roditeljstva.
„Moj životni san je da posjetim svih 195 država svijeta i ne znam kako bi se dijete uklopilo takav nomadski život.“
„Djeca bi bila smetnja u ideji kako želim da živim svoj život.“
„Ne želim djecu jer zahtjevaju užasno puno vremena.“
- Na kraju krajeva, zašto nam uopšte treba razlog
Mnogi od naših ispitanika nisu imali nikakav razlog. Ipak, rađanje dijeteta je potpuno lični izbor za koji smo odgovorni samo mi. Mnogi naši čitaoci smatraju da je to razlog za sebe.
„Mislim je ne želim dovoljan razlog. Nemam potrebnu da se ikom pravdam. Ako to meni odgovara, zašto ne bi i drugima.“
„Ne želim djecu, jer ih ne želim. Mislim da ne bi trebalo da se objašnjavam: moje tijelo, moj izbor.“
