Knjiga je objavljena u prevodu Andreje S. Gluščević, u izdanju Imprimatura, u martu ove godine.
Knjiga Denisa Džonsona čitaocima donosi priče o američkim odmetnicima i lutalicama, o halucinacijama i blaženstvu, o zavisnosti, neuspjehu i iskupljenju. „Ono o čemu pišem“, rekao je Džonson, „jeste dilema življenja u palom svijetu i propitivanja zašto je to tako ako bi već trebalo da bog postoji.
“ Pisanje Denisa Džonsona je direktno i dinamično, nemilosrdno i iskreno, povremeno neuhvatljivog ritma, ali istovremeno poetično, uvjerljivo i autentično. „Bog u kojeg želim da vjerujem ima glas i smisao za humor Denisa Džonsona“, napisao je književnik Džonatan Frenzen.
„Džonsonov univerzum jedan je od onih kojim upravljaju zavisnost, pakost, vjera i neizvjesnost. To je mjesto gdje pokušaji spasenja ostaju izrazito privremeni i gdje nepostojana narativna arhitektura istovremeno odražava i hrišćanske i patološke crte uma.“
The New York Times
„Možemo da čujemo Tvena u njegovoj gorkoj ironiji, Vitmena u njegovom erotskom ekscesu, zatim i Dašijela Hameta u teškim rečenicama koje uzvraća svom ranjenom svijetu. A iza svega ovoga osjećate nešto drugo: vizionarskog anđela, Keruaka ili, još bolje, Blejka, koji je vidio svog demona i žudio za Bogom i iskovao jezik da ih oboje zauzda.“
Newsday
***
Denis Džonson (1949–2017), američki književnik koji se dva puta našao u užem izboru za Pulicerovu nagradu za književno djelo i dobitnik Nacionalne književne nagrade, poznat je po romanima i kratkim pričama posvećenim likovima sa dna društvene ljestvice, marginalizovanim i odbačenim – narkomanima, lutalicama, alkoholičarima, duševnim bolesnicima, nasilnicima.
Njegovo pisanje, istovremeno svedeno i ekstatično, dinamičnog ritma i ispunjeno kratkim rečenicama, zasnovano je na ličnim iskustvima, ali i na tradiciji velikih američkih književnika poput Ernesta Hemingveja ili Rejmonda Karvera.