Uporedite kakve emocije ima žena, kada sama sebi kupi buket cvijeća, a kakve, kada joj cvijeće pokloni muškarac?
U muškoj prirodi založena je želja da brine, da štiti. Muškarac je srećan kad je on potreban. U ženskoj prirodi je da prima brigu i zaštitu. Da, ona sve može sama. Ali istinsku sreću od te samodovoljnosti ne dobija. Kao što nema ni radost muškarac koji živi na račun ženinih sredstava ili kada se žena brine o njemu u svakom pogledu.
Ova zamjena uloga nas udaljava od naše prave prirode, i lišava nas ukusa pravog zadovoljstva.
Sada se ljudi iz nekog razloga bore za jednakost. Žene žele da budu izjednačene sa muškarcima. One plaćaju račune za sebe u restoranima, same izgrađuju biznis, rešavaju probleme. Ali, bivaju li srećnije od toga? To ne mijenja suštinu naše prirode. Mi nikada ne možemo biti jednaki, jer smo različiti. Muškarci i žene su različite forme života. Muškarac je jak na svojoj stazi, žena na svojoj, i objedinjavanjem naših snaga, mi stvaramo harmoniju.
Bog je dao ženama da budu majke, da ispoljavaju ženske osobine: dobrotu, milosrđe, nježnost, da unesu u svijet ljubav, ljepotu, nadahnuće i mir, zato ona ima tako meko, okruglo tijelo, nježan glas, zavodljive obline … A muškarac ima drugi zadatak – da okruži voljene ljude brigom, zaštitom, da stvori uslove za dobar život, zato ima oštar um, grub karakter i jako, snažno tijelo.
Mi smo srećni kada slijedimo svoju prirodu i ne radimo ništa da joj protivrečimo. Ljubav, obilje, sreća, zadovoljstvo, uspjeh dolaze samo ženstvenim ženama i muževnim muškarcima! Tamo gdje idemo protiv svoje prirode, počinju problemi, teškoće, prepreke … Samo spoznajte, svoju prirodu i slijedite Božiji plan.
Sa ljubavlju, Marija Maniša
