Moje drugarice spuštaju roletne.
Sjede u zamračenim sobama
tragajući za pukotinama
novim borama
vijugavim prstima kopaju po sebi.
Moj otac pije prvu jutarnju kafu
okrenut leđima
čeka me u bašti kafića
na uglu.
Draga moja Jelena,
Ljubav, to su ti mali crveni mravi koji grickaju polako.
Prsti joj klize i gube se.
Previše teško da bi uspjela.
Vadila je posljednje atome snage da ga izbriše.
Nedeljom idemo na groblje.
Neko je spustio školjku na očev grob.
Fedor Marjanović rođen je 1990. godine u Banjoj Luci.
Po osnovnom zanimanju je kolekcionar beskorisnih diploma, a po životnom pozivu vječiti student, čitalac i pisac.
Glas s minareta u predvečerje proljećnog dana odzvanja sudarajući se s oronulim fasadama.
Krvoločni psi kojih smo se bojali u djetinjstvu žive u nama.
Režimo na prolaznike u nadi da ih nećemo stvarno napasti.
Ženski pokreti su različiti društveni pokreti, koji traže jednaka prava za žene u društvenim aktivnostima, ličnom životu i politici.
Danas sam je opet vidio na prozoru.
Dah od kojeg se magli staklo.
