Ljubav je tvoja ogromna bila k'o proljećna pjesma jutarnje rose mirna i tiha, a ogromnih krila snažna k'o kiša što…
Tražim osmijeh tvoj da mi dušu liječi i oko tvoje da zatreperi kad prođem sokakom tim.
Prošlosti, oprosti ako smetam samo bih da prenoćim cio dan kišni ivicom šetam guta me samoća, morala sam doći.
Ima jedna malena planeta. Na planeti jedan maleni kontinent. Na kontinetu jedna malena država.
Možda bi neka šetnja U nekom malom ribarskom mjestu Vratila iskru Napravila preokret Vratila sve na svoje mjesto
Tebe su čekale sve moje suze i tiha nadanja, bio si u svakoj mojoj molitvi i uz sva moja padanja.
Da je sve kao što je nekad bilo Da je sve kao što je nekad bilo Noćas bi šetali ulicom…
Provodila je sate na balkonu Da i sunce vidi nešto ljepše od sebe Ne znajući da je slijepo
Mene je strah i ja se bojim i ne znam koju još riječ da skrojim, da opišem koliko plašim se…
Prevrćem umornim prstima po džepovima izlizanih farmerica... Maramica,umrljana suzama Račun neke davne večere Ključ,doma ili pak lične tamnice.
Iz prostodušnosti izviru najlepše energije i reči, Jer samo blagost i mir dušu nam leči.
Sjedim pod starim jablanom, kradući dragom Bogu sate.
Uzmi moje pesme baci ih u more i ispustiću teret,
Tanane riječi iz pjesničkog pera Umotane plaštem usnule duše, Čuvaju tajnu ljepote rajske I sve pred sobom prepreke ruše.
Da li vi sami sebe dobro poznajete?
