Mislila sam da ću kao zaposlena mama nekako biti pošteđena barem dela tereta majčinstva i vođenja domaćinstva. Ali sam otkrila da je zapravo potpuno obrnuto…
Možda-milijenijalci, možda-gen z, a zapravo balkanoidni recidivi vremena koje se komeša između lamenta nad boljim vremenima i sušte mržnje ka istim, postojimo mi – generacija između ili u narodu poznati kao deca sa stanice Srbija.
Koliko sam samo puta za ovih pet godina izgovorila rečenicu: “Ma ne radim ja ništa, kući sam, čuvam djecu”. Smeta mi svaki put kada je izgovorim ali samo ovaj dio “ne radim ja NIŠTA”.
Kristinu Kovač znam iz mladosti, puštali su neke njene i sestrine pesme dok sam izlazila u disko. Tad je bila deo grupe „K2“ i sočno se ljubila sa Sergejem Trifunovićem u spotu. Danas Kristina, kako sam upravo pročitala, pokušava da nađe posao u Švedskoj u koju se preselila pre dve nedelje.
Srđan je iskreno, od srca, na svom Facebook profilu napisao šta misli o brojnim pojavama koje prate zaposlenje bilo koje vrste na Balkanu.
Ako dućan radi do 9 trudim se ne ući zadnjih 15 minuta prije zatvaranja jer nekako držim do radnog vremena ljudi koji tamo rade, odnosno do njihovog slobodnog vremena.
Moj posao u bolnici je, između ostalog, da oblačim pokojnike. Dobro, ne baš baš da ih oblačim. Već da odaberem odeću u kojoj će biti sahranjeni.
Nikada ne čekajte.
Zaposlene majke, dopustite mi da vam kažem nešto što već znate i osjećate se nemoćne to promijeniti, bez obzira na to koliko vam mumsplainerice govore da sve to samo ovisi o vašem stanju uma: pod stresom ste.
“Molim vas, nemojte mi sjeći kosu”, jecajući je rekla Bobita doktoru koji je pokušavao da zašije njenu ranu na potiljku.
