Zaposlenici u prosjeku troše 2,8 sati sedmično na isticanje svojih uspjeha, a neki zbog takve kulture već daju otkaz
Na nekim radnim mjestima više nije dovoljno dobro obavljati svoj posao. Važno je i svima dati do znanja koliko ste uspješni, šta ste postigli i koliko ste doprinijeli rezultatima kompanije.
Od objava na LinkedInu do samohvale na sastancima i u zajedničkim poslovnim grupama, isticanje vlastitih uspjeha postalo je dio svakodnevne poslovne kulture.
Takav način rada, poznat i kao “loud working”, odnosno glasno isticanje vlastitog rada, nekim poslodavcima odgovara jer smatraju da zaposlenici tako promoviraju firmu i njene rezultate. Međutim, drugima je takvo ponašanje naporno, neiskreno i nepotrebno.
Problem nastaje kada se stvori dojam da se trud ne cijeni ako ga zaposlenik ne ističe dovoljno glasno.
Istraživanje kompanije Tide provedeno među zaposlenicima u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazalo je da je 27 posto ispitanika razmišljalo o promjeni posla zbog takve kulture ili kolega koji neprestano ističu vlastita postignuća. Gotovo svaki deseti već je dao otkaz iz tog razloga.
Što sve podrazumijeva “loud working”?
Riječ je o ponašanju u kojem zaposlenici ne čekaju da neko primijeti njihov trud, nego sami redovno obavještavaju okolinu o svojim uspjesima. To može uključivati objavljivanje poslovnih rezultata na LinkedInu, hvaljenje vlastitim doprinosom u zajedničkim grupnim razgovorima ili nastojanje da se na svakom sastanku istakne vlastita uloga.
Nije problem u tome da zaposlenici govore o svojim uspjesima. Naprotiv, važno je da njihov rad bude prepoznat i vrednovan. Problem nastaje kada samopromocija postane važnija od stvarnih rezultata i kada se od svih očekuje da neprestano dokazuju koliko su produktivni.
Stalno dokazivanje
Jim Moore, stručnjak za odnose među zaposlenicima iz konzultantske firme Hamilton Nash, smatra da je takva praksa znak zabrinjavajuće radne kulture.
– Svako je radno mjesto oduvijek imalo ljude koji se vole isticati, ali sada je ta pojava dobila novo ime za generaciju LinkedIna. Previše zaposlenika osjeća da njihov trud neće biti cijenjen ni primijećen ako o njemu ne govore 20 puta dnevno, objasnio je.
Prema istraživanju Tidea, zaposlenici u Ujedinjenom Kraljevstvu u prosjeku provode 2,8 sati sedmično ističući svoj rad i postignuća. Na godišnjem nivou to iznosi čak 131 sat, odnosno više od 17 radnih dana.
– Stalna potreba za samopromocijom upućuje na to da vodstvo kompanije više cijeni prividnu produktivnost nego što prepoznaje i nagrađuje kvalitetan i vrijedan rad, dodao je Moore.
Upozorio je i da se zaposlenici koji tiho i savjesno obavljaju svoj posao mogu osjećati zakinuto jer njihov doprinos nije toliko vidljiv kao doprinos kolega koji ga neprestano ističu.
Samopromocija pomaže, ali postoji granica
Karijerna savjetnica i stručnjakinja za radno okruženje Hannah Salton smatra da isticanje vlastitih uspjeha ne mora nužno biti loše. Sve ovisi o načinu na koji se to radi.
Zaposlenici koji otvoreno govore o svojim rezultatima mogu lakše dobiti priznanje za svoj rad, a to im potencijalno može donijeti unapređenje ili povišicu. Međutim, problem nastaje kada se nagrađuju prvenstveno oni koji su najglasniji, a ne nužno oni koji najbolje obavljaju svoj posao.
– Ključno je razumjeti da puno toga ovisi o načinu na koji pristupate tome, objasnila je.
Salton smatra da ni poslodavci ne bi trebali zahtijevati od zaposlenika da svoje poslovne uspjehe redovno objavljuju na društvenim mrežama.
– Dijeljenje uspjeha na internetu najbolje funkcionira kada osoba to želi i kada objava djeluje iskreno. Tražiti od nekoga da objavljuje prema unaprijed zadanom rasporedu može biti frustrirajuće, naročito ako je ta osoba povučena, ne voli biti u centru pažnje ili jednostavno ne želi graditi javni profil, rekla je.
Takva očekivanja mogu izazvati nezadovoljstvo, smanjiti motivaciju i narušiti odnose među kolegama. S vremenom bi neki zaposlenici zbog toga mogli početi razmišljati i o odlasku iz kompanije.
– Kultura u kojoj ljudi dijele dobre vijesti zato što su ponosni na njih uvijek će više koristiti ugledu firme od one u kojoj se osjećaju obveznima to raditi, zaključila je Salton, prenosi Index.hr.
