MLADI ljudi su podijelili svoje razloge zbog kojih ne prihvataju poslove i vrlo su specifični. Milenijalci i generacija Z poznati su po drugačijem pristupu poslu od prethodnih generacija.
Žele posao koji odgovara njima i ne srame se postaviti svoje uslove.
Jedna je djevojka otkrila da se njezin izbor odnosi samo na to “osjeća li dobru energiju” prije nego što prihvati novi posao.
Objasnila je da ne bi razmišljala o novom razgovoru osim ako nije upoznala svoje menadžere i ako nisu prošli njen test vibracija.
Druga je objasnila da se radi samo o tome da se od nje ne očekuje da pomaže održavati kancelariju urednom. “Ako nemaju čistačice, ništa od mene”, navela je svoj glavni razlog zbog kojeg odbije posao koji inače zvuči privlačno, piše NY Post.
“Neću raditi ako nemam svoju kancelariju”
Neko drugi tvrdi da jednostavno nije spreman prihvatiti posao u kojem poslodavac “ohrabruje da se radi u slobodno vrijeme”. Jedan je radnik otkrio da ne želi raditi bilo gdje sa strogim pravilima odijevanja. “Ljeto je za majice bez rukava”, opisao je.
Jedna je djevojka otkrila da ne bi prihvatila posao koji ne nudi neke “povlastice”. Pojasnila je da bi bila sretna s popustom na članstvo u teretani ili malom pomoći oko privatnog zdravstvenog osiguranja.
Druga pripadnica generacije Z rekla je da, budući da je već bila na izvršnoj razini, ne bi radila ako ne dobije vlastiti ured. Nije iznenađujuće da glavni problem za mlade ljude ostaje fleksibilnost s radom od kuće. “Ne bih mogao negdje raditi ako bih morao biti u kancelariji pet dana u sedmici”, rekao je neko.
Stručnjak: Poslodavci se moraju prilagoditi
Drugi je otkrio da ne bi prihvatio ni posao za koji su potrebni “određeni dani” u kancelariji. Neko je drugi objasnio da ne samo da želi raditi od kuće nego mu je problem bio nedostatak fleksibilnosti s radom na daljinu – mogućnost putovanja i nastavka rada prema očekivanjima.
Osnivač i izvršni direktor Employment Heroa Ben Thompson rekao je da se uslovi ne bi trebali pomiješati s “pravom”. “Postoji želja za fleksibilnošću, postavljanjem više granica između posla i života i pomicanjem načina razmišljanja sa ‘živim da radim’ na ‘radim da živim'”, rekao je.
“Mladi ljudi mogu biti selektivniji u pogledu toga gdje i kako žele raditi, preispitati svoje prioritete i raditi na način koji najbolje odgovara njihovim životima.” Thompson je rekao da ovi zahtjevi tjeraju poslodavce da stvore radna mjesta koja su privlačna novoj generaciji radnika.
