On je uvijek taj koji gura kolica kada idemo u nabavku. A kada se vratimo nazad do auta, uvijek odmah otključa vrata da ja mogu da sjednem, a onda on vadi ono što smo kupili dok ja sjedim unutra sa upaljenim grijačima za sjedište. Pljuštala kiša ili sijalo sunce – tako mi idemo u kupovinu.
– Znaš ono kad otpeva „pusto sam jednu suzu, mušku najtežu“?
– Aha.
– E to mi je omiljeno. Nekako mi je stvarno.
