Iako mi je oduvijek san da postanem majka, nisam ga mogla ispuniti.
Tek sam nedavno na internetu otkrila Eseda i Mahiru.
Otkako sam čula njihovu priču, često mislim o toj ženi.
Usponi i padovi, sreća i tuga, dan i noć.
Da nema jednog, ne bi bilo drugog, da nema mraka ne bismo primetili svetlo.
Šta se dešava kada duže vreme bauljamo u mraku pa ne možemo prepoznati svetlo?
Tu sam na gradskom bazenu, pijem kafu, ležim kupam se i pišem Loli, srećni trenutci zar ne?
Dragi mama i tata,
Neka vam ovo pismo služi kao podsjetnik koji ćete moći iznova čitati kada život bude izgledao preteško i kada se osjećate loše.
Da li znaš ko je tvoja Baka ?
Da ona te je čuvala, mazila, hranila.
Ima li išta ljepše od toplog i iskrenog majčinog zagrljaja?
Ima li išta lješe kada brat zagrli sestru i kaže joj sve će biti u redu?
Pisati je beskonačno teško, treba sve reći, a kako da se sve kaže?
Kako prikazati sve osjećaje, a za njih ni nema riječi?
Ma(g)ia – boginja Maja, prema grčkoj mitologiji najstarija od 7 kćerki titana Atlasa.
Da li znaš koliko mi je dugo vremena trebalo da prihvatim sebe takvu kakva jesam i da vrisnem cijelom svijetu da ne želim da me drugi kroje za sebe?
