Kad sam bila mala, moji roditelji su imali tu grupu porodica sa kojima su radili skoro sve. Roditelji bi igrali igre ili razgovarali ili gledali film u jednoj prostoriji, a djeca bi se družila u drugoj. Sigurna sam da smo…
Svi žele da budu srećni: knjige o samopomoći su prepune savjeta o tome kako da se prestanemo brinuti, kako da budemo što srećniji, kako da uklonimo negativne misli; šefovi žele da vide nasmijani entuzijazam na radnom mjestu; a jedini ispravan odgovor na vječno pitanje „kako si?“ postaje ushićeno „sjajno!“.
Ljubav ti je kao zvijezde na nebu, pahulje, dlanovi rasuti širom svijeta, kao plodovi utrobe školjke bisernice – nikada nećeš naći dvije iste.
Ujutru kad ustaneš, budi nježna prema sebi.
Najviše sam volela, kada bih ti na kraju dana stavila noge u krilo, dok rasklapamo sve šta se desilo od jutra
topli dlanovi preko kože preko kosti potkolenice.
Draga moja djevojčice,
Znam da si sada suviše malena da ovo razumiješ, ali jednog dana u nekoj dalekoj budućnosti možda ćeš se naći u situaciji da tragaš za čovjekom za koga ćeš se udati.
Sjećam se jedne epizode serije Seks i grad koju sam gledala jedne noći kada sam imala trideset i nešto sitno i dojila svoje blizance. Samanta je pričala o tome koliko su joj oslobađajuće četrdesete godine sad kada ima sve što želi u životu – ispunjavajuću karijeru, samopouzdanje, novac, odličan seks, sjajne prijatelje.
Pismo jedne mame.
U zemlji gde ima svega, a nema ničega pokušati naći svoje jako je teško. Takav je ovaj naš Balkan.
Pokušati napraviti nešto svoje osuđeno je na etiketu neuspeh
Verujte mojoj mami na reč da je pokušala, verujte da ja znam da je samo čekala da ja porastem i dam joj krila.
Ljudi se, okvirno, dele na dve vrste u pristupu problemima: jedni uzrok problema traže u okolini, sistemu, drugim ljudima, a drugi u sebi i svom stavu prema okolini, sistemu, drugim ljudima.
