Kad ne ide, pusti nek’ ide – od tebe
Ne žalosti se previše.
Puni su bulevari
Kolone na Slaviji
Guranje u prevozu
A sama si.
“Ne znam kako krenuti.”
“Nikako da krenem.”
“Čekam da se pokrenem.”
“Ne znam odakle uopće početi.”
Negdje sam pročitala da žene koje dugo budu same, na kraju budu i najsrećnije.
Poželela sam te, posle mnogo vremena.
Poželela sam da nestanu svi ti ljudi.
Zato što joj nije potrebno da tačno na vreme ofarba “dosadni izrastak” i isfenira kosu, iscrta obrve japanskom metodom, uradi gel lak na noktima jer “nema smisla svaki dan ih lakirati”, skine višak od tri kilograma da bi mogla da obuče novu trendi haljinu, precizno povuče alajner.
To je ljubav.
Srijeda. Druga sam smjena.
Prespavala sam intervju koji sam obećala dati kolegama sa radija u 12.
Ponekad su one SAVRŠENE fotografije sa Instagrama ipak malo i previše savršene.
Nemam pojma što želim u novoj godini. Ni inače nisam od donošenja novogodišnjih odluka, novih dijeta, navika ili bilo čega samo zato jer je nova godina, nov datum, ponedjeljak ili početak mjeseca.
