Svi koji me poznaju znaju koliko mrzim stereotipe. Bilo koje vrste.
Tek u nekoliko posljednjih godina borci i borkinje za ljudska prava su uspjeli da probude svijest ljudi pa da se konačno shvati koliko je rodno ravnopravan jezik važan. Tačnije, da svako zanimanje izgovaramo u muškom i ženskom rodu.
Dosta mi je svih vas koji podržavate osobe sa invaliditetom, ali ne dižete dupe od svojih računara.
– Čini mi se da je on tada imao djevojku, kada je bio sa Zoricom, rekla sam kroz smijeh prisjećajući se jednog poznanika i moje prijateljice.
Vratih se kući iz Sarajeva, spustih stvari na krevet i osjetih potrebu da vam ispričam kako se baš večeras, tokom jedne naizgled obične vožnje vozom Univerzum osmijehuo grupici mladih ljudi koji su vrijeme kratili razmjenjujući iskustva stečena tokom proteklog vikenda.
Jedna od osnovnih postavki feminizma, na koji je alergičan većinski deo muške populacije (a i ženski ga sa procentima u stopu prati), je pravo žena na slobodan izbor.
Nemam ništa protiv uprošćavanja – dokle god poznajemo njegove granice.
Stereotipi i mizoginija su, nažalost, još uvijek dio svakodnevice našeg društva.
Uticaj koji Madonna ima na šoubiznis industriju, medije i društvo kao takvo, ostao je jak tokom njene, 36 godina duge, karijere.
Ne, nije ovo jedan od klasičnih tekstova o roditeljstvu koje možete pronaći na raznoraznim mamećim grupama i stranicama na Fejsbuku.
