Sve smo se nekada susrele sa nekim od oblika stereotipizacije u društvu. Prema njima žene su osjećajne.
Nježne i krhke.
Izvinjavaju se za sve.
Obožavaju čistiti i kuvati.
Jedu sladoled kada su slomljenog srca i glavni užitak im je šoping.
Uprkos tome što nešto od navedenog može biti tačno, ne može se izvoditi zaključak da je sve tačno za sve žene. Zar su se za to borile decenijama unazad? Da danas sve završe u istom košu u kojem se vrednuju na osnovu raznih oblika stereotipa? Neki su veći i uočljiviji od drugih, a zajedničko svima je da su u konačnici uvredljivi i potpuno pogrešni. Ipak, evo nekih najučestalijih.
Žene su lude
Da, često se to čuje u kontekstu prekida, pms-a, ali i svakodnevnih sitnih ženskih ludosti. Da, jesmo ponekad takve, kada nas emocije obuzmu, odlučno progovaramo i borimo se za svoja prava. Ali to ne znači da smo lude. Jeste li svjesni šta uopšte znači biti lud? Nije li to termin koji označava psihički poremećaj, iako i tada postoje bolji načini da se predstavi nečije psihičko stanje? Dakle, ne možete tek tako zalijepiti etiketu “ludosti” svakoj ženi koja pokaže svoje emocije.
Mi smo u suštini ponosne na to što pokazujemo svoje emocije otvorenije, jednostavnije i hrabrije za razliku od muškaraca, kojima to često predstavlja izazov. Čini li nas to ludima? Ako je tako onda je čudno da je suprotno tom ponašanju “normalnost”. Umjesto da pričate nakon prekida kako je neka žena luda, zapitajte se čime ste je zapravo otjerali od sebe, jer je veća vjerovatnoća da je samo krivite za ono što vam se desilo.
Veza je uzrok ženske sreće
Veći problem od prethodnog jeste stereotip o tome kako svaka žena treba vezu da bi bila srećna. Kao što je Irina Dunn izjavila: “Žena treba muškarca, kao što riba treba biciklo”. Dakle, ne treba. Nije da ne uživamo u zajedništvu i vezi, ali nije ni da ne možemo bez njih. Veze nas ne određuju kao žene, jer mi smo žene i kada smo same, sa svojim drugaricama ili u avanturama. Imamo druga interesovanja i ne svodi se cijeli svijet samo na potragu za muškarcem, radi kojeg ćemo se osjećati kao žena.
U periodu samoće uspjevamo bolje i uspješnije odrediti fokus našeg rada i života, nego što je to slučaj kada smo u vezi. Zato nam partnerski odnosi često znače i blokadu, umjesto poticaja za rast i razvoj. Jednom kada smo spremne, upuštamo se u odnose koji su ispunjeniji od onih koji nastaju uslijed pritiska društva, koje nameće da se muškarac “mora imati”. Nije vam on tek neki modni dodatak.
Karijera umjesto porodice
Ili zamjena teza, potpuno je svejedno. Nije neobično dobiti komentare na temu toga kako su neke žene uspjele, samo zato što su žrtvovale svoju porodicu. Sa druge strane one koje je imaju, podrazumijevaju se kao domaćice, koje ponovo dobijaju status u društvu kao žene bez ambicije i posla. Ono što je veoma važno znati jeste kako živimo u svijetu koji slavi mogućnost povezivanja porodice i posla, a ne isključivanja jednog zarad drugog. Postoji mnoštvo uspješnih žena koje su ujedno i majke. O tome koliko vremena uspjevaju provesti sa svojom djecom, ne treba govoriti mnogo, jer je u konačnici važnije kako se to vrijeme provodi, nego koliko ga zapravo ima.
Zato je sasvim suvišno, ali i potpuno neopravdano govoriti kako su žene koje su karijeristkinje loše majke ili kako su se u potpunosti odrekle porodice lišeći se mogućnosti da je imaju. Svaka žena zna najbolje šta je njena odluka donijela sa sobom. Ako su neke žene zaista uradile takvu vrstu prilagodbe, koja znači da se posvete samo jednom polju u svom životu, to je njihovo pravo. Ali to ne znači da to rade SVE žene, jer generalizacija po pitanju bilo kojeg pola nije opravdana.
Žena je ženi vuk
Da, tačno je da se žene ne podržavaju u poslovnom svijetu. Barem je to čest slučaj. Ali zapitajte se zašto je to tako? S obzirom na to da žena svakako ima znatno manje u svakoj poslovnoj sferi, logično je da će se takmičiti da zadrže poziciju i napreduju. Često na štetu drugih žena, u nemogućnosti konkurisanja sa muškarcima. Nije to njihova odluka, već splet okolnosti. Osim toga, žene su sklonije tome da verbalizuju svoje emocije i češće govore o njima, što uzrokuje i povremene svađe, ogovaranja i rasprave od muškaraca. Ipak, to ne znači da su sve opake i da ne žele dobro jedna drugoj.
U suštini smo empatične i cijenimo kada druge žene uspiju, jer to omogućava veću vidljivost žena u društvu, što direktno uključuje i nas. Podržaćemo jedne druge u različitim situacijama i razvijati dobre odnose kako bi se što bolje predstavile u društvu. Naravno, to ponovo ne vrijedi za sve žene, ali je bolje vjerovati da smo saosjećajne, nego da smo zaista toliko loše jedna prema drugoj. Uostalom, nemamo li prijateljice kojima vjerujemo, koje volimo i prema kojima jednostavno ne bismo mogle biti takve?
Teško nas je zadovoljiti
Negdje od davnina vuče se ovaj stereotip koji onemogućava svakom muškarcu da uspije u namjeri da nas zadovolji. Prosto je rečeno da je nemoguće zadovoljiti žene, jer smo tako komplikovane. Suština je zapravo u tome da smo i više nego jednostavne, samo je ključno slušati nas. To je stvarno to. Bilo da se radi o seksualnom zadovoljstvu, ali i ispunjavanju očekivanja u vezi, braku ili bilo kojem drugom odnosu. Ne trebaju nama dijamanti i putovanje u Pariz da bismo se osjećale posebnima. Da se ne shvati pogrešno, nećemo ni odbiti takvo što, ali prosto stvar je prosta. I ne, ne mislimo ništa perverzno, već jednostavno.
Želimo biti poštovane, primijećene i cijenjene. Tu je sva mudrost ovog svijeta. Želimo nekoga ko će se truditi da nas razumije i ko će ostati pored nas, bez obzira na sve. Potrebno je vremena da se dođe do takve spoznaje, ali vjerujte, pristupite ženama otvorenog srca kao što to radite sa ljudima koje istinski volite. Jedino tako ćete razumijeti da je moguće zadovoljiti nas, jer zadovoljstvo nije stvar spavaće sobe, već izgradnje odnosa.
Krivica za muške greške
Ako vas je ostavio, krive ste. Ako ste ga ostavile, opet ste krive. Nije potrebno mnogo mudrosti da se zaključi kako je svaki muški postupak posljedica grešaka koje su uzrokovale žene. Ovaj stereotip ide toliko daleko da ako ste prevarene i ostavljene, društvo automatski, bez ikakvog razmišljanja odlučuje da zaključi umjesto vas kako ste vi to morale izazvati nečim. Ne samo da ste vi krive kao partnerke, već hronologija ženske krivice ide i u porodično stablo pa je početak i kraj svih problema veoma logično njegova mama.
Sve je ona postavila loše još na početku, a vi ste naslijedile krivicu i on jednostavno nije nikad ništa kriv. Čak i ako ste srećnice koje nisu odgovorne, neka žena mora biti odgovorna za njegovo ponašanje. Tu dolazi do kombinovanja stereotipa pa imate “ludu bivšu”, stariju sestru koja se “nije ostvarila kao majka” pa njemu glumi majku, čak i neuzvraćenu ljubav, jer je žena bila loša prema njemu, kao što je i prema drugim ženama. Jednostavno je, žene su krive. Suština je zapravo u tome da su muškarci nedovoljno posvećeni u odnosima koje olako prekidaju i varaju onda kada imaju problem sa sobom, a ne sa ženom sa kojom su.
Niko ne kaže da su žene anđeli i da se ništa od navedenog ne dogodi sa vremena na vrijeme, ali vjerovati kako se sve dešava svakodnevno i kako je nepisano pravilo, sasvim je pogrešno. Žene se svakodnevno bore za svoja prava, koja se etiketiranjem osporavaju i vraćaju ih u poziciju bez njih. Krajnje je vrijeme da se nešto promijeni.
Izvor: Blush
