Jaffa konkurs i tanane riječi poezije.
Ne dopusti da neko drugi
bude vlasnik tvog života
Ako te ikada put nanese, u gradić kraj Vrbasa,
našu Banjaluku,
Znaj da tamo i dalje imaš sigurnu luku.
Odavno već ne sjedim kraj prozora… i ne okrećem se na zvuk novih koraka. Znam da nisu tvoji. Poznam. Ne gledam ni u pravcu vrata, jer znam da se tvoja silueta pojaviti neće.. Al’ osjećaju da te tražim u drugima…
Dolio si mi viski
kao nijedan šanker.
To je tvoj način bliskog.
I volim ga.
Kad bih mogla
za tebe konvertibilni Musa
kupit ti mir
onaj što ga nisi imao
za života
da sad u berzahu
nisi u tami bizuhur
na mezaru da ti procvjeta krin .
I uspio maslačak
i sunca zračak
gospodstveni SUNCOKRET
Kako sam samo slabašna i malena,
tako ležala ti u naručju,
dok si prstima stvarao sazvežđe na
mome tijelu, spajao nevidljive tačke
u jednu nit, šapućući mi na uho:
“Ti si moj univerzum.”
K’o da sam leptir
Između redova
kamen ima oči
i srce kojim sluti
hiljadu godina istu stijenu
