More jednima predstavlja provod i koke, drugima odmor i proizvodnju vitamina D, a trećima rad. Međutim, svima nama je definitivno izvor života, na ovaj ili onaj način.
Ove vodene površine zauzimaju oko 70 odsto površine zemlje i negdje na internetskom prostranstvu pročitasmo da su šume pluća planete, a mora njen želudac. Međutim, kao što svoj želudac uništavamo stresom, teškom i začinjenom hranom, alkoholom i ostalim zlima, tako uništavamo i ovaj tuđi. Tačnije, svačiji. Pored naftnih mrlja i raznih toksičnih supstanci koje se svakodnevno izlivaju u morska prostranstva i proždiru ekosisteme, ogromna opasnost smo i mi. Ne velike kompanije, ne neoprezni radnici, ne nesreće i incidenti. Mi kao pojedinci i sasvim obični ljudi.
Otpad koji ostavljamo za sobom na plaži i u samoj vodi mnogo je opasniji nego što se to nama čini. Podaci pokazuju da u se morima širom svijeta trenutno nalazi oko 100 miliona tona plastičnog otpada. Sto miliona tona! A kako je dospio tamo? Pa sigurno nije izašao iz kante za smeće ili odšetao sa deponije, pa se odlučio za noćno kupanje. Sav ovaj otpad su u utrobu mora i okeana smjestili ljudi lično, tako što su ga bacali sa brodova ili na plažu, pa se on tokom plime i osjeke našao u vodi. Ne znamo šta je tim ljudima bilo na umu i čime su se vodili, ali ako su mislili da se more samostalno može izboriti sa svim tim otpadom, pa ga nekako magično preraditi – silno su se prevarili. Ajde što su se prevarili, već što su svima nama stvorili problem.
Da bi se jedna obična plastična kesa razgradila potrebno je između 450 i 1.000 godina, limenke između 10 i 100 godina, a opušci jednu ili dvije godine. Osim što ono narušava zdravlje i ljepotu vodenih površina, smeće predstavlja i veliku opasnost za životinje. Zamislite samo koliko njih umre jer im se kese omotaju oko vrata. Želite li biti krivi za smrt malog morskog bića?
Istraživanja pokazuju da je upravo Jadransko more, na koje većina nas odlazi, jedno od najzagađenijih u Evropi. Začuđeni ste? Mi baš i nismo… Podaci kažu da se u crijevima svake treće kornjače pronađe plastično smeće, zbog koga na kraju i umiru. Životinje čiji je životni vijek nekoliko stotina godina, umire zbog smeća koje smo ostavili za sobom. Čini li vam se to pravednim?
Ukoliko spadate u sebični soj ljudi, pa vas pogađaju samo stvari koje direktno vama štete, moramo vas napomenuti da veliki dio naše hrane dolazi upravo iz mora. Sjetite se toga kada naredni put budete uživali u lignjama, dagnjama, hobotnicama i ostalim delikatesama. Znate li kroz kakve je otrovne supstance prošla i koliko ste usitnjene plastike pojeli zajedno sa njenim mesom?
Članak je nastao u saradnji sa kompanijom Euro Beta.
