Lako je razumjeti zašto ljudi vole koncept sudbine. Lijep je osjećaj kada misliš da je neko odabran baš za tebe i da nevidljive sile, u svakom trenutku, vuku dva beznadežna romantika jedno ka drugom. To je zavodljiva ideja, vrijedna holivudskih filmova. Mi brinemo druge brige, dok nam sudbina traži odabranike.
Ipak, ne treba biti na kraj srca – nije to (samo) naša krivica. Dobar dio žena savremenog doba odrastao je na nekoj verziji bajki iz davnih vremena koje nas ubjeđuju u ideju da svijet funkcioniše na principu “budi dobra, zasluži ljubav, pošalji svemiru poruku kada budeš spremna”, a prava osoba će pokupiti signal na svojoj ljubavnoj frekvenciji. Tako je moguće da postoje žene koje svim segmentima svog života pristupaju strateški; pri odabiru karijere, životnog prostora, čak i prema svom tijelu pa ipak, kada se radi o ljubavi, čekaju da ih sudbina po sopstvenom nahođenju spoji sa pravom osobom, jer “ako je suđeno, desiće se”. Iako nisu voljne da se kockaju ni sa jednim drugim dijelom svog života, rade su da pretpostave da će univerzum baciti kockice umjesto njih, a one dobiti šestice. Naposljetku, ako sudbina može da odigra svoju ulogu provodadžije za Džona Kjuzaka i Kejt Bekinsejl u filmu “Serendipiti” i udesi da se spoje preko para crnih rukavica, zašto ne bi mogla i za nas ostale? Koliko manevarskog prostora imamo između skeptičnog: “Ljubav ne treba siliti, radije ću pustiti da mi se sama desi” i odlučnog: “Sama vučem konce svoje sudbine”?
Kolika je naša uloga kada je ljubav u pitanju?
Kada se kunemo da želimo ljubav, stabilnu i produktivnu vezu, a imamo usvojen stav da je ljubav stvar sudbine i da igramo sporednu ulogu u svom romantičnom filmu, lako ćemo posegnuti za četiri ustaljena stava.
Stav #1: Živi svoj život i ljubav će naći put do tebe
Česta je poruka single djevojkama da samo treba da žive svoj život i kad tad ljubav će ih naći. Naposljetku, ne postoji bolji savjet od toga da svoj život živiš najbolje što umiješ. Iako beskrajno važan, uz ovakav stav postoji još elemenata kada se radi o ljubavnoj matematici. Strah od intimnosti, manjak samopouzdanja i nejasna slika poželjnog partnera su kočnice mnogih kada treba da se aktiviraju u potrazi za ljubavlju.
Stav #2: Ljubav se treba desiti “prirodno”
Ovaj stav smatra neprirodnim proaktivnost u traženju partnera. Ali, šta je prirodno? Prirodno je pronaći partnera u svom socijalnom okruženju, spontano i naizgled bez truda. Na poslu, u školi, preko prijatelja. Problem sa “prirodnim” je što se odgovarajući partner ne nalazi uvijek u našem “prirodnom” okruženju. Potrebno je iskoračiti iz “prirodnog”, razviti novi interes, započeti novi hobi, upoznati nove ljude, čime se pojam prirodnog širi, a stvaraju se nove prilike.
Stav #3: Svi dobri muškarci su zauzeti
Žene rado izgovaraju ovu popularnu floskulu. Iako i same svjesne neistinosti ovakve tvrdnje, rado joj se priklanjaju, jer ih štiti od potencijalnih odbijanja, razočarenja, boli i gubitka koji zna da prati tragače za ljubavlju. One koje se drže ovakvog stava često skupljaju “dokaze” koji podupiru njihov skeptični pogled na ljubav i veze.
Mnogo je razloga zašto neka veza uspije, a druga ne, a jedan od najčešćih je naš pokušaj da nametnemo svoje ideale osobi s kojom smo u vezi. U suštini, pokušavamo da je promijenimo i uklopimo u svoju predstavu toga kakva treba da bude. Tako nas zadesi sudbina koju smo sami isprovocirali, a propast veze je neminovna.
Stav #4: Nikada neću naći osobu za sebe
Ovaj stav ide ruku pod ruku sa pitanjem: “Zašto privlačim samo pogrešne muškarce?” Stav da je situacija beznadežna igra ulogu u izbjegavanju emotivnih rizika koji dolaze sa svakom novom romansom. Tada sudbina dobija ulogu negativca, ali i dalje ima moć da upravlja našim ljubavnim životom, a mi se odričemo sopstvenog rasuđivanja i autoriteta da same donesemo svjesne i zrele odluke.
Sa naučne tačke gledišta, sudbina ne postoji – postoje samo mogućnosti, a mogućnost će biti veća ako čovjek prigrli neočekivano, stvara uslove za različite prilike i ne pokušava da ih izbjegne.
A, šta je ljubav, ako ne rizik? Rizikujemo da razočaramo i da budemo razočarane, ali šta je život bez ljubavi, bila ona slučajna, sudbonosna ili ona koju smo planirale, za koju smo se borile i hrlile joj u susret. Bez obzira da li vjerujemo u sudbinu ili ne, trebamo joj olakšati stvar, skratiti put i poći u susret, jer sreća prati hrabre, a sudbina ih voli.
Autorka: Bojana Ivandić
