Iz razgovara sa pravnicom Snježanom Tomičić iz Novog Sada, saznajemo da u pravnim propisima Srbije ne postoje jedinstvene definicije pojmova samohrani roditelj i jednoroditeljska porodica.
Samo u sklopu Zakona o finansijskoj podršci porodici sa djecom, pojmovno se određuje samohrani roditelj kao roditelj koji samostalno vrši roditeljsko pravo. Porodični zakon Republike Srpske takođe ne daje jasnu definiciju samohranog roditelja, odnosno jednoroditeljske porodice.
Prema riječima pravnice Ane Kotur iz Banjaluke, „Porodični zakon poznaje vršenje roditeljske dužnosti od strane jednog roditelja ukoliko je drugi roditelj nepoznat, odnosno ukoliko mu je oduzeto roditeljsko pravo, te ukoliko mu je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost, ili je spriječen da vrši roditeljsko pravo“.
Kako bi se ozbiljno pristupilo rješavanju problema samohranih roditelja u Srbiji i BiH, neophodno je prvo definisati kategorije samohrani roditelj i jednoroditeljska porodica, kako se ovi termini ne bi proizvoljno tumačili.
„Samohrani roditelj u praksi najčešće vrši svoju dužnost kad drugog roditelja nema – ili je preminuo ili je svoju roditeljsku dužnost samovoljno sveo na minimum, u velikom broju slučajeva, a jednoroditeljska porodica može da podrazumijeva i odluku da samo jedan roditelj odgaja dijete“, govori Kotur.
Izbjegavanje obaveza
Majka Tijana D. iz Banjaluke, razvedena je 2,5 godine. Nakon razvoda odlukom suda, dijete je dodjeljeno njoj na brigu, a ocu je dozvoljeno viđanje te određeno mjesečno plaćanje alimentacije u iznosu od 200 KM. Zbog izbjegavanja plaćanja tog iznosa, Tijana je podnijela krivičnu prijavu protiv bivšeg supruga. Kako nam govori, za nju samohrani roditelj je muškarac ili žena koji/a se samostalno brine i uzdržava dijete, bez pomoći drugog roditelja ili bilo koga iz okoline.
“Sama činjenica što sam se razvela i ostala sama sa djetetom me karakteriše kao samohranu majku, ali ja sam imala veliku pomoć mojih roditelja, sestre, rodbine, prijatelja koji su bili uz mene, pružali mi podršku, bili spremni učiniti sve za mene i dijete. I dalje je tako. Iako me zakon i društvo tako definiše, ja se ne osjećam kao samohrana majka”, govori naša sagovornica.
Tijana studira, a ona i dijete se izdržavaju od pomoći njenih rodtelja. Kako govori za magazin Lola, situacija za samohrane roditelje koji nemaju pomoć kao ona je jako teška, te dodaje da nije imala nikakvu pomoć od države.
“Jedna samohrana majka je u našoj državi teška sirotinja. Nema kome da ostavi dijete, sa djetetom ne može da radi, nema novca za vrtić, a država ne daje nikakve olakšice. Ovakve stvari često znaju dovesti do toga da se dijete oduzme od roditelja”, ističe ona.
Da li je razvedeni roditelj koji prima alimentaciju samohrani roditelj?
Zakonski se roditelji ne mogu odreći svoje dužnosti da brinu o djeci nakon razvoda. Međutim, praksa u Srbiji i BiH pokazuje da razvodom veliki broj roditelja postaje samohrani roditelj, ali i da zakon to uopšte ne prepoznaje.
„Imala sam slučajeve da otac prebaci svu svoju imovinu na svoje roditelje i vodi se kao nezaposlen, a sve u cilju da ga sud obaveže na minimum davanja izdržavanja. Neki očevi izbjegavaju i viđanje. Sud im dosudi da dva puta nedjeljno provedu sa djetetom, oni se ne pojave da preuzmu dijete ”, govori nam Snježana.
U Hrvatskoj prema Zakonu o socijalnoj skrbi samohrani roditelj je onaj roditelj koji samostalno skrbi i uzdržava svoje dijete.
„Termin samohrani roditelj se odnosi na roditelje koji samostalno, bez drugog roditelja skrbe o djetetu. Definicija samohranog roditelja uveliko ovisi o tome šta se podrazumijeva pod riječju samohran. To može značiti sam, samostalan, usamljen, prepušten sam sebi, nevjenčan ili izvan stalne veze. Stoga bi možda te roditelje bilo opravdanije nazvati roditelji samci, a ne samohrani roditelji kako se oni uobičajeno nazivaju“, govori nam iz hrvatske Udruge za unapređenje kvalitete življenja“LET“, Iva Jovović.
Jednoroditeljska porodica nije jedinstvena sociološka kategorija, pa ju je vrlo teško definisati. Čini je dijete, odnosno djeca, i jedan roditelj.
„Jednoroditeljske porodice mogu postojati od početka, kao rezultat ličnog opredjeljenja majke za takav oblik porodične organizacije (izvanbračne majke s djecom) ili, ovisno o uzrocima, takvima postaju kasnije“, govori nam Iva, te dodaje da su smrt, razvod braka, napuštanje porodice jednog roditelja i izvanbračno rođenje samo neki od uzroka nastanka jednoroditeljske porodice.
Prema zakonu, roditelji koji su razvedeni, a dijele roditeljsku skrb prema djeci ne smatraju se samohranima. Prava samohranog roditelja može ostvarivati samo onaj roditelj koji samostalno brine o djetetu. Za razliku od Srbije i BiH, u Hrvatskoj djeca iz jednoroditeljskih porodica u pravilu imaju prednost prilikom upisa u vrtić.
Alimentacijski fondovi dio rješenja
Snježana i Ana saglasne su da je neophodno prvo definisati pojmove samohrani roditelj i jednoroditeljska porodica, te promijeniti dijelove zakona koji se odnose na ove oblasti, dati veća prava ovim kategorijama i raditi na pooštravanju kazni.
“Ono što je tragično, što samohrani roditelj kao strana koja treba širu društvenu podršku, nigdje nije prepoznat kao neko ko nosi teret nedostatka i pravnih i društvenih rješenja”, ističe Kotur.
Alimentacioni fondovi predstavljaju jedan oblik kojim bi se moglo obustaviti neisplaćivanje alimentacije, ali ne postoje ni u Srbiji, ni u BiH. Situacija u Hrvatskoj je ipak malo bolja. Prema riječima naše sagovornice Ive novi Obiteljski zakon (stupio na snagu 11/2015), donosi niz dobrih rješenja za problematiku vezanu uz roditeljstvo.
