“Bitty & Beau” u Wilmingtonu, Sjevernoj Karolini je još jedan od milion kafića otvorenih na ovom svijetu. No, postoji jedna veoma važna razlika između ovog ugostiteljskog objekta i svih ostalih, a to su radnici.
U kafiću “Bitty & Beau” priliku za posao dobili su ljudi sa invaliditetom. Neki od njih imaju autizam, drugi Downov sindrom, a treći celebralnu paralizu. No, jedna stvar im je skoro svima zajednička – ovo im je prvi posao u životu i sreća kojom zrače zbog dobijene šanse ispunjava ovaj predivni kafić toplinom i osmijesima.
Inspiraciju za ovo prelijepo mjesto dobila je Amy Wright, majka četvero djece od kojih je dvoje rođeno sa Downovim sindromom. Zajedno sa svojim mužem Benom ona je svakodnevno otkrivala svijet u kojem žive ljudi sa invaliditetom i oboje su bili šokirani kada su otkrili da skoro 70% njih ne može naći posao! Razmišljali su kako da im pomognu i u januaru 2016. godine su odlučili da otvore kafić koji su, naravno, nazvali po svojoj djeci – kćerkici Bitty i sinu Beauu.
“Shvatila sam da bi kafić bio savršeno okruženje za zbližavanje ljudi. Kada bi svi vidjeli osobe sa invaliditetom kako uzimaju narudžbe i donose kafu shvatili bi koliko su oni zapravo sposobni”, objašnjava Amy i priznaje kako je najveći problem upravo u tome koliko je teško promijeniti percepciju drugih ljudi.
Kada uđete u kafić, često će vas dočekati Matt koji ima autizam. On će vam pokazati gdje ima slobodno mjesto i ponuditi vas frapeom ili kapućinom uz osmijeh i komentar: “To vam je savršeno piće za ljeto!” Njegova kolegica Jesse boluje od celebralne paralize, ali uprkos tome, vrijedno radi na blagajni kafića i veselo čavrlja sa gostima.
“Moj posao mi jača samopouzdanje i pomaže mi da se razvijem kao osoba. Presrećna sam što radim”, sa osmijehom na licu otkriva Jesse dok njena kolegica Stephanie prilazi i govori: “Volim raditi ovdje zato što sam stekla nove prijatelje, a osim toga pravim ukusni frape i kapućino.”
Ko jednom popije kafu u ovom kafiću sigurno će se vratiti zato što, kako mnoge mušterije kažu, kada otvorite vrata ovog mjesta, svi vaši problemi ostaju iza njih, a vi ste uvučeni u svijet gdje vas tretiraju kao člana porodice. U kafiću “Bitty & Beau” će vas, dok pijete svoj kapućino, često neko zagrliti. Šta vam više treba nakon napornog dana?
I to nije sve! Skoro svakog dana 22 – ogodišnji Trevor sa Downovim sindromom organizuje prave plesne zabave usred kafića “Bitty & Beau”. Njegov san je da postane glumac, obožava da pleše uz muziku Justina Biebera i Katy Perry, a biće presrećan ako mu se pridružite na plesnom podijumu.
“Raditi negdje gdje se osjećate ponosno i kao član zajednice je nešto što je potrebno svima nama. Mnogi naši radnici to imaju po prvi put u životu. Mi saznamo koje su njihove vještine i pružimo im posao u kojem će ih moći pokazati. Ponosni su što rade ovdje, vjeruju da su dobri u nečemu i osjećaju se vrijedno zbog stvari koje mi inače uzimamo zdravo za gotovo”, otvoreno priča Amy.
Danas u kafiću “Bitty & Beau” radi 40 ljudi sa invaliditetom, preselili su se u veći prostor, a Amy i Ben planiraju otvoriti iste ugostiteljske objekte u turističkim mjestima kako bi svima pokazali koliko ljudi sa invaliditetom mogu doprinijeti društvu.
Sav profit iz ovog kafića odlazi u neprofitnu organizaciju “Able To Work USA” koju su pokrenuli Amy i Ben Wright. Misija ove neprofitne organizacije je da pomogne ljudima sa invaliditetom da pronađu posao koji će odgovarati njihovim sposobnostima i da ih, što je najvažnije od svega, poveže sa svijetom.
“Sve ovo je pružilo priliku ljudima da komuniciraju sa osobama sa invaliditetom kako to ranije nisu mogli. Ovo je mjesto na kojem možete testirati situaciju i shvatiti da ljudi sa invaliditetom imaju više sličnosti s nama, nego što se razlikuju. I upravo u tome je poenta cijele ove priče”, objašnjava Amy i poziva ljude da posjete WEB stranicu “Bitty & Beau” i saznaju na koji način i oni mogu da pomognu osobama sa invaliditetom.
“Bitty & Beau” je definitivno više od kafića – to je mjesto na kojem se jačaju ljudska prava i na kojem su osobe sa invaliditetom poštovane i shvaćene. Bilo bi divno da takvih mjesta ima više na ovom svijetu, zar ne?
