Većina nas počela je karijeru kao nečiji asistent – sad da li se zvalo baš asistent ili pomoćnik ili mlađi referent to i nije mnogo bitno, ali čak i oni koji su se rodili kao deca direktora ili vlasnika Kosmosa imali su na samom početku nekoga ko ih je uvodio u posao i govorio im šta bi trebalo a šta nikako ne bi bilo pametno da rade. Većina nas nastavila je u istom duhu, i verovatno će i dočekati penziju tako što će nad sobom (u profesionalnom i organizacionom smislu) uvek imati neke šefove, direktore i slične titule.
Jedna od prvih stvari koju bi trebalo da savladaju početnici (a i mnogi od nas koji to već godinama nismo) je šta je za našeg rukovodioca set neprihvatljivog ponašanja. Da li je to kašnjenje ili neispunjenje obaveza ili salve pitanja ili potpuno odsustvo istih… Gledajte šta rade ljudi u vašem okruženju i do kakvih to reakcija dovodi, jer najbolji način da se rešite mobinga je da se u samom startu postavite tako da nijednom ljutom, umornom, izraubovanom šefu tankih živaca ne date povod da vas kinji. Sad vi možete da kažete: “Šta je bre mene briga što je neko histeričan” i “Nisam ja tolike škole učila da bi se prilagođavala malicioznim kretenima”, ali, ne morate mi verovati na reč – sve drevne narodne mudrosti tipa: “Koga je moliti nije ga srditi” i “Umiljato jagnje dve majke sisa” a naročito “Trpljen spašen” su potpuno primenjive u savremenoj korporativnoj kulturi.
Ukoliko ste ipak putem loše odigranih poteza ili zahvaljujući pogrešnom rasporedu zvezda a naročito retrogradnom Merkuru, baš Vi osoba na koju šef ima pik i ukoliko se “kola” češće nego što bi to bilo fer “lome” na Vama, ne pokušavajte da racionalnim razgovorom rešite problem, jer, pogodili ste – problem nije racionalan i nećete ga rešiti na taj način – šef ionako misli da ste vi zaslužili svaku kritiku i da ima puno pravo na svoj “pravedni gnev”.
Naravno nije rešenje ni da prelazite preko svega sa smeškom, potiskujući uvrede, jer će se to kad-tad loše odraziti po Vaše zdravlje, a u tom sličaju džaba “ste krečili”. Najbolje je da svaki put kad nadređeni krene da vas kinji pomislite, potpuno fokusirano: “Hvala Bogu što je ovo moj šef, a nije moj roditelj ili ne daj Bože moj bračni drug. Zamisli kako li je njegovoj najbližoj okolini – ja sam ipak super prošao”. I videćete, biće vam mnogo bolje – a i šef će ukapirati da iz vas zrači neki mir i spokojstvo i lagano će prestati sa akutnim izlivima gneva.
Ukoliko ste vi šef, direktor ili rukovodilac bilo koje vrste i ukoliko ste bar jednom u poslednjih nedelju dana pomislili kako je nemoguće naći dobre, vredne i pouzdane saradnike i čime li ste zgrešili Bogu kad vam je poslao sve same zevzeke i nesposobnjakoviće, za vas imam komplementaran savet: Negujte svoje saradnike, jer karte se mešaju i ne znate kada ćete i koliko zavisiti od ljudi koji su sada vaši asistenti i pomoćnici. Ili što bi narod rekao: “Učini dobro ne kaj se, učini zlo nadaj se”