Ima jedan svijet gdje živjet bih htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela.
Grad Jajce. Mala skupina inicijatora velikih protesta. Ne brojčano velikih, ali srčano ogromnih. Ova djeca su na jučerašnjim protestima pokazala jedinstvo. Održali su čas životnih lekcija, odraslima, vlasti i nacionalizmu. Ova djeca su ponos. Nakon što su zastupnici u Skupštini Srednjobosanskog kantona podržali incijativu za osnivanje srednje škole u Jajcu na bosanskom jeziku, shvatili su da im slijede podjele. Iste one koje su devedesetih podijelile njihove roditelje, rodbinu i narod.
Nacionalne podjele. A čemu? Donedavni drugovi iz školskih klupa, sada bi trebali ići u odvojene zgrade. Što bi citat iz pjesme Divljih jagoda rekao: “Samo zbog imena, hoće da nas rastave”. Međutim, desilo se nešto nevjerovatno. Desila se sinergija ovih mladih, entuzijastičnih i ponosnih osoba, koje su se pod okriljem tri zastave okupile i krenule na mirnu protestnu šetnju gradom.
Kada su zadnju sedmicu nastave čuli vijest o mogućim podjelama, svi su počeli pričati o tome. Međutim, trebalo je skupiti hrabrosti da se pokrene priča. Ivica Jukanović, učenik srednje strukovne škole se aktivirao, ušao u vijeće učenika i organizovao pobunu. Kada sam ga pitala šta bi on poručio odraslima, entuzijastično je rekao:
Oni ne shvataju da mi ne želimo podjele. Da smo ih htjeli, tražili bismo ih do sada. Ako vlasti žele liječiti svoje komplekse na nama, onda ćemo im poslati još oštrije poruke pa će valjda shvatiti šta žele da rade, a ne da se miješaju u naše živote.
Ovaj mladić osim toga ističe kako ima prijatelje druge vjere, kao i djevojku, a niko mu to ne može uništiti. Tako mlad, tako zreo i pametan. A gdje ste vi odrasli? S obzirom da se tek dvadesetak učenika odazvalo na proteste, zanimalo me jesu li očekivali više ljudi, na šta je odgovorio:”Nisam nikoga očekivao, tako da sam iznenađen, jer svaka podrška znači.”
Njegova drugarica, Dajana Brizić ističe kako ne vidi i ne razumije cilj ovih podjela.
Mogu nas možda i razdvojiti u školama, ali živimo u malome gradu gdje se svi poznajemo i družimo se i izvan škole pa čemu bi nas te dodatne podjele dovele? Mislim da je ovo sve jedna velika i sramotna igra politike i čelnih ljudi ,koja pokušava nas djecu iskoristiti za neke svoje ciljeve. Ali, iako smo mi djeca, imamo pravo glasa i uvijek ćemo glasati za zajedništvo,ravnopravnost, ali prije svega prijateljstvo među nama.
Šef misije OEBS-a u BiH, Džonatan Mur podržao je proteste i došao u Jajce. Mediji su prenijeli i nastavljaju prenositi poruku koja se poslala iz ovog grada. Pobogu, dokle više sa podjelama?
Izuzetno sam ponosna na grad u kojem sam završila osnovnu školu, grad u kojem moj brat sada pohađa istu. Ja Srpkinja, on Bošnjak, a ljudi jednostavno ljudi. Je li vam na čelu piše ko ste, šta ste, čiji ste? Ljudski um je toliko ograničen, da ne vidi dalje od svog nosa. Nacionalnog nosa, koji njuši nove ratove. A onda se grupa mladih, hrabrih i divnih ljudi okupi, digne zastave koje “nikad na pola koplja, jer ljubav se ne predaje”.
Tarik Šehić, još jedan od učesnika ovih protesta, osjeća ravnopravnost i toleranciju. Iako je u osnovnoj školi bilo tuča i vrijeđanja na nacionalnoj osnovi, vjeruje da je to ružan primjer naše države. Sada u srednjoj osjeća zajedništvo, koje ne želi da im pokvare.
Mislimo da se i nas nešto tu pita, jer ipak i mi pohađamo tu školu. Nisu svi roditelji isti, sve zavisi gdje su odrastali i tako uče svoju djecu. Neki učenici su dolazili na vijeće, iako im roditelji nisu to znali. Ali dolazili su jer su svjesniji situacije od njih.
Djeca svjesnija od roditelja. Mladost pametnija od starosti. Mali grad, a čitav jedan svijet u kojem “riječi su djela”. Njihovo jučerašnje izlaženje na ulicu je izlazak iz okvira. Rušenje barijera i iskorak u društvu. Oni su primijećeni. Nikad nije kasno za učenje novih lekcija, a sudeći prema stanju u državi, na vlasti su nam ponavljači.
Greške prošlosti proganjaju sadašnjost i svaku priliku za budućnost. Nove podjele neće nikada donijeti zajedništvo i krajnje je vrijeme da se to shvati.
Bosna i Hercegovina kao država podjela.
Grad Mostar kao grad slučaj.
Grad Jajce kao grad zajedništva i tolerancije, gdje se mladi ne boje zauzeti za svoje stavove i suprotstaviti starijima, vlasti i podjelama.
Neki novi klinci, neke stare podjele.
“Stara garda nas još uvijek vuče dole.”
