Ljubav ne poznaje granice, daljine ni godine. Rekoše ljudi koji su bili blizu jedni drugima. Međutim, stvari se mijenjaju kada ste daleko od osobe koju volite. Htjeli vi to priznati ili ne, održavanje veze na daljinu postaje izazov. Nekada je neuspjeh jedne veze najbolji način da naučite za drugu. Moj partner i ja smo uspjeli da obnovimo svoju vezu i da na osnovu svog iskustva naučimo šta i kako dalje. Ali da se ne lažemo, bilo je vraški zahtjevno. Ne treba vam diploma iz psihologije da biste shvatili koliko jedan zagrljaj znači, ali treba vam praksa da to sami osjetite. Počeće vam faliti i prije nego ode. I ne radi se samo o fizičkoj privlačnosti, već i o psihičkoj povezanosti. Koliko vam društvene mreže mogu pomoći u komunikaciji?
Počnimo sa činjenicom da je prisutnost nekoga koga volite voema važna. Pri tome mislim na onu fizičku, ali mnogo više na psihičku. Imaćete težak dan, probleme na poslu, u porodici. Na kraju krajeva, imaćete sjajan dan, uspjeh, a bićete sami. Da, možete nazvati, jer ipak je dvadeset i prvi vijek. Tehnologija napredovala i slična priča. Ali ne može vam Skajp razgovor zamijeniti njegov zagrljaj i euforiju koju osjetite svaki put kad ga vidite. Posredstvom medija, šanse za blisku i intimnu komunikaciju su jednake tome da ćete voljeti računar. Mislim, moguće je, ali je plastično.
Druga stvar, činjenica je da će vaš partner provoditi mnogo vremena sa drugim ljudima. Za početak, shvatite da to znači i mnogo više nego sa vama. Tu se javljaju problemi povjerenja i ljubomore. Ne možete biti ljubomorni i panični, ali ja lično ne mogu biti ni u stilu “sve je to ok, radi šta želi”. Stoga je ova stavka veoma važna. Potrebno je vrijeme da se izgradi povjerenje, a samo sekunda da se ono izgubi. Proces povratka je prespor. Često će vam se desiti da vas obuzme paranoja. Gdje je, šta se dešava, s kim je. S obzirom na “benefit” društvenih mreža, vidjećete većinu toga, ali tu se pojave i sadržaji koji vas ne zanimaju.(prevedeno: koje ne želite vidjeti) Tipa drugarica, kolegica, super proslava i sličnih dešavanja gdje vas nema, a ima svega.
Veza koja nema plan, nema ni budućnost. Pri tome ne mislim samo na vezu na daljinu, nego svaku moguću. Ovdje je međutim možda i važnije da znate gdje to sve vodi. Dovoljno je treniranje živaca ne vidjeti nekoga mjesec dana, a raditi na strpljenju, povjerenju, na sebi i na odnosu u kojem ste. Stoga nagrada za vaš trud, a i sasvim očekivan sljedeći korak postaje odgovor na pitanje: “Šta dalje?” Ne, ne mislim da tu automatski na scenu stupa prsten, jer nije to rješenje. Mislim da trebaju postojati vizije, jer vjerujte, one mnogo olakšavaju period čekanja. Kada znate šta čekate, onda ste pozitivni, entuzijastični, odbrojavate dane i dočekujete vaš susret. Planiranje godišnjeg odmora može biti dobar način da testirate svoju vezu. Pokušajte se uskladiti i nađite tu sedmicu dana samo za vas. Punjenje emocionalnih baterija zna trajati duže.
Ipak, dužna sam naglasiti još jednu važnu stvar. Vezu na daljinu čine obećanja, a vi razmislite vjerujete li u njih. Kako drugačije objasniti na čemu se zasniva vaš odnos? Planirate, razgovarate, obećavate. A onda je logičan slijed da vjerujete. Bez povjerenja nema izgradnje odnosa, bilo da se radi o vezi na daljinu ili “regularnoj” vezi. Kad sve navedeno shvatite i ispoštujete, možete uživati u čarima haotične, uzburkane veze kao svi ostali. Potrebno je mnogo truda, strpljenja i volje. Bez toga ne postoji mogućnost da funkcionišete, bilo da ste u istoj sobi ili na dva kraja svijeta.
Početni entuzijazam svakoga navede da pomisli da može sve. Stoga na početku zaneseni i zaljubljeni preko glave ne vidite jasnu sliku o tome šta vas sve čeka. Kasnije, kada se slegnu utisci i kada prvi put ispratite njega na stanicu ili on isprati vas, shvatite da će biti teže. Mnogo teže nego što ste očekivali, jer vam počne faliti i prije nego ode. Zato ga svaki put dočekate još srčanije nego prošli put. Želja koja raste, učini naizgled nemoguće. Drži vas spojene, ma koliko daleko bili.
