Biti fotografkinja na rođenjima djece znači imati jedinstvenu priliku da prisustvujete najvažnijim porodičnim trenucima. Kroz objektiv zakoračite u njihov život i dokumentujete male i velike trenutke. Pričate priče rođenja njihove djece, strahove, bol i radost.
U svijetu se određeni načini rađanja djece smatraju idealnim. Zato posao fotografa obično bude fotografisanje uobičajenih prirodnih porođaja. Međutim, postoje predivne priče mama koje su rodile na drugačiji način. Mame koje su rodile na carski rez. Njihove priče oduševljavaju svijet, jer su spontane, neočekivane i prepune emocija. A znate li zašto se carski rez uopšte tako zove?
Postoji priča kako carski rez vuče korijen iz latinskog zakona Lex Caesarea koji glasi: “Ako je majčin život ugrožen tokom porođaja, dijete treba da se rodi iz utrobe”. Osim toga, navodi se da su i sami preci Cezara bili rođeni na ovaj način. Vjerovali ili ne u takve priče, rođenje djeteta je posebno, na koji god način da se izvodi.
Jeste li ikada razmišljali o tome koliko više pažnje pridajemo ženama koje su rodile djecu na prirodan način? Pritom zanemarujući hrabrost i ljepotu žena koje su rodile na carski rez. Postoji mnogo razloga zbog kojih im se možemo i trebamo diviti. Ovo su samo neki od njih.
One su hrabre
Biti pripremljen za carski rez nije jednostavno. Često je zabranjeno prisustvo partnera u operacijskoj sali, sve dok se ne završi porođaj. Dok se doktori pripremaju za operaciju, hrabra trudnica leži na hladnom operacijskom stolu i razmišlja šta je čeka. Često je preplašena i usamljena.
I onda, u tom trenutku, jedino za šta se ona može uhvatiti jeste ljubav prema svojoj bebi. Ona dopušta da je njeni strahovi preplave, a onda odu od nje. Ona zna da je u ovom trenutku carski rez najbolji za njeno dijete, iako to znači operaciju sa ožiljcima i rizikom. Iako ono što je najbolje za njeno dijete znači odustajanje od ideje rađanja kakvu je imala proteklih devet mjeseci.
One su jake
Ne postoji mnogo majki, koje će reći da je carski rez bio njihova prva pomisao na rađanje. To je medicinska potreba i najčešće je preporučena od strane doktora, kako se ne bi ugrozio život majke ili djeteta.
Nekim mamama, koje su rodile na carski rez, trebale su sedmice kako bi se psihički pripremile na promjenu njihovog plana, ali većina je imala tek dane, sate ili minute da se prilagode novonastaloj situaciji. Odjednom se sve promijenilo i njihov plan o prirodnom rađanju djeteta pao je u vodu. Neizvjesnost ispunjava prostoriju, one ne znaju koliko će vremena proći prije nego dobiju svoje dijete u naručje. Ljudi se ne znaju nositi dobro sa iznenadnim promjenama. Ali ipak, mame koje rađaju na carski rez pronađu način da odustanu od svog ponosa i zaborave na unutrašnje strahove, dopuštajući sebi mir i spremnost na porođaj.
I onda dođe do konačne operacije, stvarnog rezanja i zahvata. Oporavak traje mjesecima, a one se na poseban način nose s tim. One su emocionalno i fizički veoma snažne žene. To se ne odnosi samo na dan porođaja već na period nakon rođenja djeteta, kada zajedno sa njim zacjeljuju svoje rane i na tijelu i na duši.
One su lijepe
Nakon poroda, na vašem tijelu ostaje mnogo ožiljaka. Neki od njih su emocionalni, drugi su oni vidljiviji, fizički. Mame koje rađaju na carski rez često imaju oba. Ali opet, upravo oni ih podsjećaju na snagu i hrabrost koju su skupile za donošenje novog života na svijet. Ti ožiljci su vrata kroz koja su njihova djeca došla. A to je predivno.
Fascinantno je to kako različiti mogu biti. Po debljini, izgledu, mjestu. Svaki je jedinstven i mijenja se s vremenom. Način na koji blijedi, zarasta, drugačiji je i individualno poseban. Ožiljci su vrijedni slavlja i ne treba ih sakrivati već podsticati mame da ih sa ponosom pokažu svijetu.
Poznajete li vi neku mamu koja je rodila na carski rez, a koja je za vas primjer snage/ljepote/hrabrosti?
