“Pre par godina pozove me jedna žena telefonom i glasom punim očaja priča mi o tome kako joj je život izgubio smisao jer je ispalo da je loša majka.
„Ništa se ne može mjeriti sa odlukom da dobijete dijete. To znači odlučiti da ostatak života vaše srce hoda izvan vašeg tijela.“
– Ellen Cantarow
Pre nego što je mama bila mama, nije jela čokoladu krišom. Uživala je u svojoj jutarnjoj kafi i nije se kanila otići na kafu s prijateljicama.
Pre nego što je mama bila mama uživala je u dugoj šetnji s posla do kuće.
Stajala sam u redu za kasu sa bebom na sebi u kenguru, dvogodišnjakom u kolicima i troje starije djece koja su mi se vrzmala oko nogu. Slušali smo pištanje kako je kasirka skenirala koji proizvod i usputno čavrljali.
Sve je kao u cirkusu – ja hodam po žici, deca prave odgovarajuću atmosferu, Žmu me čeka dole umesto trapeza.
Da li zaista voliš svoju djecu dok koristiš poslednji atom svoje snage stojeći iznad šporeta dok vijugava para iz lonca marke „Metalac“ zauvjek nastanjuje pore tvoga lica sa kog čistiš znoj, trudeći se da pripremiš što zdraviji obrok koji znaš da neće ni omirisati.
Abortus je definitivno TABU.
Nešto gubavo, zarazno i NedajBože stvar.
Vidim malopre, sasvim slučajno, jedan prelep stan i beba prelepa u njemu spava u kolevci i bratić je nuna, klečeći na nekom čupavom belom tepihu, ko malopre kupljenom i odmotanom.
U ovoj nesigurnosti naših života, ovdje pronalazim svoj mir. Moja konstanta si ti.
Odlučila sam da povučem crtu nakon prvog djeteta kako bih zaštitila svoje mentalno zdravlje i bila majka kakvu moja kćerka zaslužuje.
