“Izabrala je savršeni stajling za šetnju sa bebama. Super mama. Ona može sve.”
Za sve mame koje paze na sve osim na sebe…
Zaista ne želimo da generalizujemo niti da upotrijebimo onu novu izvedenicu „žena je ženi vučica“, ali ne možemo, a da ne primjetimo kako smo uvijek spremne da osudimo druge žene zbog načina na koji vaspitavaju djecu, vrijednosti koje gaje ili zbog nečege trećeg. To je otišlo toliko daleko da podjela na majke i nemajke nikad nije bila izraženija.
Debela sam.
Verujemo da su naša braća i sestre drugačije tretirani jer su oni dobri, vredni ljubavi i divljenja, a mi nismo. Mi smo teški, lenji, nestašni, glupi. Jer, mama je uvek u pravu…
Gledajući iz strogo biološke perspektive, dojenje je isto svugdje u svijetu. Primitivni refleksi sisanja koji su urođeni svoj novorođenčadi omogućavaju im da brzo nauče kako da dojenjem dobiju sve potrebne nutritijente. Od početka vremena, majčina mogućnost da hrani svoje dijete i brine o njemu nije se mijenjala, ali viđenje i emocije u vezi sa ovom praksom definitivno jesu.
Nisam znala da se jedna osoba može osjećati tako ponosno i tako slomljeno potpuno istovremeno. Trenutno sam u hormonalnom, emotivnom i mentalnom haosu. Ovako podići ruku kao na slici mi je bilo vrlo teško jer sam se borila sa nekontrolisanim…
Prvi put se desilo kad sam imala nešto više od 20 godina, negdje oko druge nedjelje u maju, čovjek koga sam srela u prolazu zaželio mi je „srećan Majčin dan“.
Umorna sam. Umore me drugi, nije do tebe.
Umorim sama sebe. A trebala bih sebe čuvati za tebe.
Dok ležiš i spavaš, osjetim kako se breme današnjice diže sa mojih pleća. Sve teškoće današnjeg dana su brzo zaboravljene i hvatam se kako te gledam sa čudom. Pamtim tvoje lice i obrise tvojih ruku. Želim da premotam ovaj dan i kažem ti koliko si bio dobar.
