U ovoj nesigurnosti naših života, ovdje pronalazim svoj mir. Moja konstanta si ti.
Odlučila sam da povučem crtu nakon prvog djeteta kako bih zaštitila svoje mentalno zdravlje i bila majka kakvu moja kćerka zaslužuje.
Može li majka zaista da vam bude najbolja prijateljica?
Meni je trebalo 5 godina i 3 deteta da organizujem svoj život sa decom baš onako kako mi godi i sada nesebično delim iskustva koja sam na mom putu stekla.
Ponekad ostanem bez daha zbog nje, ove moje predivne kćerke. Jednom nogom je i dalje u djetinjstvu, a drugu je podigla spremna da skoči i odleti u svijet.
Pravila su tu da se krše. Ili je to bar ono što moja kćerka misli.
Moja mama mi i dalje maše da me pozdravi kad odlazim.
Objašnjavam skoro braneći se da imam malu bebu da ne spavam noćima, da je možda to sve „samo“ umor, da sam žurila jer je beba plakala…
Previše puta u njegovom kratkom životu mom sinu je rečeno nešto o meni, nešto što se usvojenoj djeci govori od pamtivijeka: da ja nisam njegova „prava“ majka.
Usljed poziva vlade da se pozabave ovim problemom, jedna studija je analizirala ovo prisilno ponašanje u Ugandi.
