Kako početi priču o jednoj od najvećih srbijanskih komičarki? Ne trebaju vama informacije o tome gdje je i kada rođena, jer ova žena bez obzira na godine, ostaje vječno mlada. Kalendar ipak kaže trinaesti mart 1965. godine u Beogradu.
Humor ne poznaje godine, granice, baš kao ni rok trajanja. Da su godine samo isprazna forma u slučaju dobro poznate nam “Cakane” iz “Otvorenih vrata” potvrđuje i podatak da je studirala devetnaest godina, radeći na nezaboravnim filmovima i serijama kao što su “Lajanje na zvezde”, “Vratiće se rode”, “Bolji život”, “Ono kao ljubav”,”Oktobarfest” i mnogi drugi. Njen urođeni talenat za humor neizostavan je dio svake njene uloge.
Njeni planovi zapravo nisu ni bili glumačka karijera, već je planirala upisati hemiju. Ujedno je završila i srednju školu za tehničarku mikrobiološke hemije. S obzirom na to da je htjela duži izlaz, a roditelji joj ga nisu dali, upisala je časove glume kod Aleksandra Saše Volića, kako bi sebi produžila izlaz. Na većinu časova nije odlazila, već bi otišla sa društvom u grad. Ipak, na onih nekoliko na koje je došla, uspjela je da zablista i ostavi dojam. Zato je Aleksandar došao njenim roditeljima i pitao zašto ne dolazi češće, s obzirom na to da je veoma talentovana.
Fakultet dramskih umjetnosti upisala je 1994. godine, a završila na nagovor profesora Vladimira Jevtića 2003. godine. Klasa u kojoj je studirala prozvana je pod imenom “Dvanaest veličanstvenih” jer su svi postali velika imena srpske dramske scene. Neki od njih su: Dragan Bjelorglić, Branka Pujić, Dragan Petrović Pele i Milorad Mandić Manda. Prva predstava u kojoj je glumila je “Totovi” u Ateljeu 212, a tek nakon dvadeset godina karijere, uspjela je dobiti glavnu ulogu u filmu Emira Kusturice “Život je čudo” 2004. godine.
Voljela je klasičnu muziku i džez pa je u ranom djetinjstvu naučila svirati gitaru. Amaterski se bavila i slikarstvom, sportom(odbojkom i trčanjem), a najveći uticaj na nju imao je njen stariji brat. Njen privatni život nikad nije bio tema medija, jer kako je jednom izjavila, ima fobiju od novinara i ispitivanja. Zato rijetko pristaje na intervjue, a čak i kad to uradi, izbjegava govoriti o svom privatnom životu. Živi u Dubaiju sa suprugom i sinom, a povremeno dolazi u Srbiju.
Od jula 2006. godine članica je Saveza dramskih umetnika Srbije. Dobitnica je nagrada Zlatni ćuran za najbolju žensku ulogu u komediji “Čorba od kanarinca” i Zlatne arene za najbolju sporednu ulogu u “Oktoberfest”. Postala je majka u četrdeset i petoj godini, ali je to veseli, jer kako je u jednom intervjuu izjavila:
Imala sam privilegiju što sam pre rođenja svog sina radila dvadeset godina, išla iz uloge u ulogu. Bila sam pred “penzijom” kad sam ga rodila u 45. godini i nisam htela da propustim nijedan dan njegovog odrastanja.
Na poziv kolege i prijatelja Nikole Kojića Koje, došla je ponovo u Srbiju radi snimanja sarkastične komedije “Stado”. Ovo će biti priča koja je omaž glumačkoj profesiji, fokusirana na glumce i njihov entuzijazam za radom.
Jedna od najprepoznatljivijih uloga je ona u “Otvorenim vratima” Cakane, koja je dobila i svoju fb grupu i nastavak snimanja nakon osamnaest godina. Izjavila je da je osjećala potrebu da se vrati i da je čitava priča ostala nedovršena. Zato je na oduševljenje brojnih fanova nastavila snimanje ove serije. Svaka izjava postala je veoma brzo kultna, jer to nije samo humor, to je čitava životna ideologija u kojoj se možete pronaći:
Postoji samo jedna stvar, koja me sto puta više ubije od novokomponovanih narodnjaka u cik zore – optimizam… Ne mogu da podnesem taj lažni, ničim izazvani, potpuno nemotivisani optimizam.
Sama, sretna, gotovo perfektna!
Da li postoji neko ko ne voli Cakanu? 🙂
I za kraj, jedan od njenih nama omiljenih momenata.
