Poznati ženski brend i miljenik žena širom svijeta, Zara, objavljuje novu kolekciju. Žene kao i uvijek, oduševljene, padaju u trans, kupuje se i što treba i što ne treba, jer opet se nose pilotske jakne sa zakrpama, Diznijevi likovi na džinsu – osamdesete su se vratile u punom sjaju. Ali, još nešto sija – bijes frilens dizajnera širom svijeta čije je radove za print u novoj kolekciji poznati brend ukrao.
Prva koja je reagovala bila je Tjuzdej Basen, dvadesetsedmogodišnja ilustratorka iz Los Anđelesa koja je čak angažovala i advokata za spor protiv Inditeksa, vlasnika Zare. I ostali frilenseri su se uključili u onlajn borbu, međutim, nakon odgovora advokatskog tima Inditeksa, sve što im je preostalo je upravo to – borba na društvenim mrežama. Naime, iako postoje neosporni dokazi između objavljenih ilustracija i kasnijeg pojavljivanja u Zarinoj kolekciji, mladi kreativci ne mogu ništa da urade, iz dva razloga: prvi je taj što je dovoljna minimalna izmjena dizajna da bi se zakonski izbjeglo upravo narušavanje autorskih prava, a drugi je što su fotografije dizajna javno postavljene na društvenim mrežama te kao takve podliježu “posuđivanju i prilagođavanju” bez konsultovanja i saglasnosti sa autorom/autorkom i idejnim tvorcem.
I pored čvrstih, materijalnih dokaza, Inditeks ima zakon na svojoj strani, odnosno, nije došlo do kršenja istog. Iako je u svijetu mode odavno sve postalo princip krađe, posuđivanja ili kako to stristajl brendovi vole da kažu – inspirisanja, postavlja se pitanje – zašto jedan brend kao što je Zara dozvoli sebi ovu vrstu loše promocije? Da li priča nije otišla dovoljno viralno, da li kreativci sami nisu u stanju nešto da promijene ili je ustvari još jednom potvrđena priča da je svaki marketing dobar marketing, ali i dalje ne postoje podaci o bilo kakvom padu prodaje Zarinih modela niti bilo kakva zabrinutost povodom objavljenih podataka. Da li je uopšte moguće da neko mali porazi tako velikog? Ustati ili odustati, pitanje je sad?!
