Oto Varburg, sin poznatog fizičara Emila Varburga – doktor, fiziolog i botaničar, dobitnik Nobelove nagrade i utemeljitej teorije o “alkalnom i kiselom organizmu”. Varburg je tvrdio da se bilo koja bolest ne može razviti u alkanom organizmu – takav organizam je otporan čak i na ćelije raka.
Većina hrane koju danas konzumiramo ima karakter da je kisela, a logično da ta upravo ta hrana stvara, kako je Varburg to rekao, “kiseo organizam”. Organizam se u tom stanju teže bori sa bilo kojim oblikom bolesti, od obične upale izazvane bakterijama pa do razvijanja ćelija raka. Vjerovatno ćete sad pomisliti kako je onda potrebno jesti samo hranu čija pH vrijednost spada pod alkalnu, ali ipak ne. Kao i za sve potrebna je ravnoteža, u ovom slučaju je to 80% hrane alkalnih karatkeristika, a 20% kisela. Doktor Varburg je kroz svoja istraživanja ustanovio da nedostatak kiseonika u krvi dovodi do stanja kiselosti što donele pogoduje stvaranju i razvoju ćelija raka. Kako? Ćelije raka mogu da prežive i razvijaju se upravo nedostatkom, a teško preživljavaju visok nivo kiseonika. Pogađate, alkalno stanje je stanje visokog, a kiselo niskog nivoa kiseonika.
Hrana je naše gorivo, a ako je gorivo loše na duže staze će izazvati kvarove, često i nepopravljivu štetu. Čovjek treba da se brine o svom tijelu i organizmu na ispravan način, a doktor Varburg je predlagao upravo ishranu vodeći računa o unosu kisele i alkalne hrane.
Postoje dva tipa kisele i alkalne hrane – prvi tip je hrana koja na osnovu svojih karakteristika spada upravo u jednu od dvije navedene grupe, ali postoji i hrana koja svoja svojstva mijenja unosom u organizam, a na osnovu pH vrijednosti i u procesu varenja gdje se pravilnom kombinacijom uspostavlja ravnoteža.
Starenje je proces koji svi želimo da zaustavimo, ali kako smo svjesni da je to ipak nemoguće, onda ćemo se potruditi barem da usporimo. Upravo je sa alkalnim načinom ishrane moguće usporiti proces starenja mišića i propadanja tonusa. Prema trogodišnjem istraživanju Američkog nacionalnog medicinskog instituta, ishrana koja se bazirala na hrani bogatoj kalijem, odnosno voću i povrću, dovela je do uspostavljanja ravnoteže kiselog i alkalnog u organizmu. Ta ravnoteža je uticala i na stanje mišićnog tonusa kod ispitanika. Tokom istraživanja, utvrđeno je da pacijenti znatno manje i rijeđe osjećaju bol u leđima, naročito u donjem, slabinskom, dijelu leđa. Očuvanjem mišićnog tonusa i kičma trpi manje opterećenje, jer je čuvaju upravo mišići tog dijela leđa. Takozvana alkalna hrana pomaže u proizvodnji prirodnog magnezijuma u ćelijama što rezultira aktivacijom vitamina D u organizmu, a koji je ključan faktor u procesu ubrzavanja metabolizma.
Ali, nije samo hrana dovoljna za upostavljanje ravnoteže, povećan nivo stresa znači i povećanu kiselost i naučno je dokazano da je stres glavni izvor u 55% slučajeva kada su u pitanju crijevna, odnosno oboljenja probavnog trakta. Uspostavljanje i održavanje ravnoteže nije jednostavan proces. Potrebno je dosta čitanja, informisanja i učenja o direktnoj pH vrijednosti namirnica, ali i o vrijednosti koja se potiže unosom i varenjem. Ako vam se po ukusu čini kiselo, ne znači da stvarno jeste – limun je alkalna namirnica, a kakav ukus ima?
Možda vam se čini kao ludost, ali šta ako je zaista istina? Šta ako hranom možemo spriječiti i liječiti rak?
