Kada govorimo o medijima, mnogi prvu asocijaciju imaju internet. Nakon toga vam vjerovatno slijedi televizija, a tek se neki prisjete radija. Međutim, radio ne samo da nije zaboravljen, već je atraktivno ukomponovan sa ostalim medijima pa sada daje mnogo više. U Hrvatskoj tako “Otvoreni radio” svakoga jutra uspjeva oraspoložiti stanovnike i dati mi energiju za novi dan. Ali ne samo tu, već i mnogo dalje, mnogo šire putem live streama. Na dobrim frekvencijama našla se i Lola pa je odlučila razgovarati sa entuzijazmom u jednoj ženi, Ivani Mišerić. O medijima, ženama, pravima i planovima. A pri tome nije feministkinja.
Voditeljica si radio programa „Otvorenog radija“. Jesmo li malo zaboravili na ovaj medij i kakav je njegov položaj u odnosu na druge?
Skoro 10 godina sam na radiju, od toga pune 3 na Otvorenom…imam osjećaj kao da sam jučer došla i prvi put digla mikrofon. Vrijeme leti, ili mi letimo pa premalo dišemo dane koji nam idu. Ne bih rekla da se radio zaboravio, baš suprotno, živi bolje nego ikada, ako gledamo one koji su u samome vrhu. Sve je to vrlo mjerljivo, da vas sada ne zamaram brojkama, ali i slušatelji i oglašivači prepoznaju brzinu i vibru radija. To je živi organizam kojemu je, po mom mišljenju prednost što nema slike. Ljudi su opušteniji, slobodniji i iskreniji kada nema komponente vizualnog.
Slike se stvaraju u glavi. Sve ide, teče, reagira se u trenutku, svaki kiks se čuje. Predivno. Obožavam. Općenito svi mediji se danas prelijevaju, idu ruku pod ruku, surađuju. Drugačije je nego prije x godina, kada je svatko bio kuća za sebe i nije bilo puštanja nikoga u svoje dvorište. Dok danas kada ti je sve dostupno i konzumiraš informacije odjednom iz nekoliko izvora nema smisla da ne surađujemo i ne nadopunjujemo se. Oglašavanje televizije na radiju, gostovanje radija na televiziji, preuzimanja informacija sa portala, pa do shareanja članaka po društvenim mrežama, sve je povezano, sve je prirodno.
I bit će radija, neće umrijeti, samo će pratiti vrijeme u kojem živi. Slušanje preko streaminga ili aplikacije danas je normala.
Jesi li oduvijek znala da ćeš se baviti radom u medijima i kako je izgledao tvoj put izgradnje karijere?
Znala sam od osnovne škole da ću biti negdje ….'tu’. Bila sam takvo dijete, voljela pozornost, jako se izražavala i stvarala svoju umjetnost. Puno aktivnosti je bilo na mojim leđima, od pjevanja, glume, recitiranja, novinarske radionice, plesa. Neću nikada zaboraviti kako mi je učiteljica u 2. razredu rekla- ‘Ti ćeš sigurno raditi na radiju, imaš lijep glas!’ Odmahivala sam rukom. Tada sam htjela samo plesati. Moji nisu bili presretni što sam odabrala taj put, jer sve je to bilo neopipljivo i previše zaneseno.
Bila sam u nekom svom svijetu mašte, glume, šarenila, buke. I ostala upravo tamo gdje sam bila! Upisala sam novinarstvo, čula na lokalnom radiju da je otvorena audicija za novinare, otišla i završila na lokalnoj televiziji! Totalna kontra, ali nema veze, veselilo me jer sam htjela probati sve. Nakon nekog vremena dobila sam tv emisiju koju sam s kolegom uređivala i vodila, i tamo se zadržala 3 godine. Onda stiže radio na red. Od tada je prošlo 9 godina…i tu sam.
Koji je tvoj savjet radio voditeljima, ali i urednicima. U čemu je tajna zabavnog i dinamičnog vođenja programa? Kako nadomjestiti nedostatak vizuelnog?
Davati savjete ne znam. Mogu reći što za mene funkcionira. Uvijek sam oprezna s otkrivanjem ‘tajni’ jer svatko ih protumači na svoj način, stvar je osobne prirode i shvaćanja. Ono što je meni bitno i pomoglo da se izrazim kako treba u eteru jest slušanje drugih ljudi. Jako sam samokritična i obožavam kritiku, možda i više od pohvale, jer me tjera da se mičem naprijed i stisnem jače. Super savjet je- budi ono što jesi. Budi 80 posto ti, ostalo je trema, gluma i ono što moraš. Ljudi osjete fejkere, pogotovo ako svaki dan nekome ulaziš u prostor, sve se osjeti.
Pričaj s ljudima, a ne ljudima. Bude zabavno i dinamično jer voliš raditi taj posao, koji s vremenom postaje i više od toga ako vjeruješ u to što prezentiraš. Znam da je nešto dobro, ako bi i sama to voljela slušati na radiju. Treba biti zainteresiran za svijet oko sebe da bi mogao nešto suvislo reći. Čitati, gledati, slušati, promatrati, imati strast prema nečemu i otvoren um. Ne bi bilo loše imati svoj ispušni ventil da ne poludiš, jer medijski žrvanj potroši čovjeka.
Turbulencije u društveno-političkoj sferi neminovno utiču i na ostale aspekte ljudskog života. Kako komentarišeš situaciju oko izbora i koliki je uticaj na svakodnevni život građana i građanki Hrvatske?
Evo sad nam se već događa postizborna situacija, koja me poprilično zatekla. S obzirom na čudnovate prilike u hrvatskoj politici, očekivala sam obrat. Ma u biti ne znam što sam očekivala. Kažu pametni ljudi ne valja imati očekivanja. Mislila sam da će cijela zemlja izaći na izbore, pokazalo se suprotno, očito je svima dosta cirkusa. To je snažna poruka političarima, koju oni neće primiti na znanje. Pa ljudi više ne žele slušati vijesti, o pregovorima, dogovorima, tenzijama…
Oni donose odluke za nas, ali na kraju dana, nebitni su. Jer život ide tko god bio na vlasti, s više ili manje novca u džepu, tvoj mali kozmos je puno bitniji. Apsurd svakodnevnice je što su političari najveće zvijezde u zemlji, a službenici su naroda. I da, mediji su krivi za to.
Otvoreni radio uspješno zabavlja publiku i čini jutarnja buđenja jednostavnijima. Šta zapravo publika treba i voli?
Jako uspješno to Otvoreni radi, hvala slušateljima što smo tako dobro kliknuli. Broj jedan radio u državi i broj jedan jutarnji show, stvarno veliko povjerenje. Bit ćemo još bolji, ovo treba znati nagraditi! Ljudi vole slušati druge ljude. Vole se poistovjetiti s nekim i čuti da netko kaže na glas ono što misle u sebi. Uz hitove koji su baza, feel good radio nije samo fazon koji bacamo.
To je jednostavno tako, najlakše je biti ironičan i graditi imidž na sarkazmu. Izazov je biti pozitivan i zabavan, a izbjeći banalnost i plastičnost. O lažnom veselju neću ni govoriti jer toga nema. Dobra smo ekipa na radiju, brinemo jedan za drugoga, podmećemo leđa ako treba i tko god je od nas u studiju loše volje, to se osjeti, i ne pada nam na pamet skrivati emociju. Samo se često dogodi da problemi ostanu izvan etera nesvjesno, crvena lampica je stres koji valjda potiskuje negativu.
Kako ocjenjuješ generalno stanje u medijima, kako u Hrvatskoj, tako i regionu. Jesmo li u vremenu „klikabilnih površnih“ informacija ili možemo pronaći kvalitet?
I jedno i drugo. Da, u vremenu smo klikabilnih površnih informacija, ali možemo pronaći kvalitetu. Sve je toliko dostupno, sam biraš od kuda i kako ćeš uzeti neki sadržaj, ovisno o interesu- možeš ići duboko, možeš se zadovoljiti bombastičnim naslovom i podnaslovom. Ne bih osuđivala nikoga, jer ja ću prva kliknuti na neki ‘navlakuša’ naslov tipa- ‘Pa vi cijeli život krivo sjedite na wc školjci!’ …nema se tu što za pročitati i znam da neće biti vau efekta, ali svejedno otvaram članak.
Ako želiš ozbiljan sadržaj, specijaliziranu stvar, nešto da ti ostane u glavi- ima bezbroj adresa. U vremenima smo kada reality show-ovi cvjetaju, kada brojiš followere i lajkove…i ni tu ne vidim ništa loše. Rekao je jedan naš slušatelj- to šalje krivu poruku djeci! Pobogu zašto bih smatrala da to zatupljuje mlade ljude, kada se političari na najvišim pozicijama vrijeđaju preko medija kao kočijaši, hodaju po zatvorima, kradu naše novce…. kakva je to poruka? Što da iz njihovog vokabulara i ponašanja izvuče mladi narod. I stari narod. Ja sam odrasla na Big Brotheru i mislim da sam sasvim pristojno ispala.
Žene u Hrvatskoj, ali i žene na Balkanu. Jesu li napravile značajnije korake prema ravnopravnosti ili tapkaju u mjestu godinama?
One koje nemaju djecu, ne valjaju jer su karijeristice, na one s djecom se ne možeš osloniti, one koje bi i jedno i drugo nisu ok jer zbog posla zapostavljaju obitelj. Ako su zgodne, ne mogu biti previše pametne… kome je dala da je došla do posla? Nije lako, ali ne stoji se na mjestu, ne tapka se u mraku.
Jako individualna stvar. Kako se žena izbori za sebe, tako će i biti, od plaće, pozicije, do odnosa prema njoj. Najbitnije da si sama sa sobom dobro i da sebi polažeš račune. Uzmi što ti se nudi i što želiš, samo se neće servirati. Ne mogu to gledati drugačije, jer nemam drugih iskustava osim svojega. Ima svakakvih sudbina, ali mislim da smo odvalili prema naprijed. Nisam feministica, i koliko god bih da su u poslu i pravima jednake mogućnosti kod oba spola, licemjerna sam ponekad u muško-ženskim odnosima, jer očekujem da muškarci i žene imaju drugačija zaduženja.
Čitajući neke prijašnje intervjue s tobom dolazim do pitanje kad će svadba. Je li žena zaista žena samo onda kada se uda i ostvari kao majka i čemu ti kao individua težiš u životu?
Tako je, žena nije žena ako se ne uda! Šalim se naravno. Nema tu sad da se nešto mora, to se osjeti. Ima žena koje imaju za prioritet biti majke, bez papira i prstena, i one totalno kontra…..ja sam u onoj grupi, nije mi bitna svadba, vjenčanje, što li već…ali kako godine idu- želim se udati. Baš želim. Vjerojatno će tako doći i želja za djetetom. Težim miru. Nemirnog sam duha, treba znati zauzdati sve demone u meni…pod time mislim da imam puno preispitivanja sama sa sobom. Težim ka tome da se više prepustim i uživam u sreći koja je tu.
Kako komentarišeš žene u medijima i doživljaj njih kao lijepih našminkanih lutki koje vode vijesti. Na koji način promovisati znanje?
Glupost. Preozbiljno sve shvaćamo. Nameću nam se ideali ljepote u svim industrijama i na svakom koraku. Zašto zažmiriti na činjenicu da sex prodaje. Što bismo trebali tražiti manje atraktivne žene, koje neće plijeniti pažnju dok čitaju s blesimetra. Ajde ne. Isto vrijedi i za muškarce. Pa win win kombinacija je – da slušam kako pametno govori i imam što za vidjeti. Sad sam izkarikirala malo, ali to je poanta, ne možemo stvari promatrati kroz kalupe.
Ozbiljan sadržaj i ispodprosječan izgled u jednu kutiju, atraktivno i glupasto u drugu! Ajmo sve pomiješati, igrati se…preozbiljno i predoslovno shvaćamo stvari. Zašto nas s jumbo plakata gleda polugoli muškarac koji reklamira parfem? Jer je to tako. Zašto su u udžbenicima za školu sve djevojčice lijepe? Mene to ne vrijeđa, ne smeta, niti razbijam glavu zašto je sve tako postavljeno. Nisam meritum stvari pa da bih mogla reći što je normalno, ali je to postalo društveno prihvatljivo.
Ko te inspiriše i pruža ti najveću podršku, šta je tvoj savjet ženama?
Ljudi su inspiracija. Od svojih ljudi dobivam najveću podršku, nema ih puno, ali vrijede kao cijeli svijet. Savjet je- budite sada tu, u trenutku, jer on se nikada neće ponoviti. Ne ostavljajte probleme da čekaju. Što se može riješiti, neka se odmah riješi. Progutaj žabu. I najbitnije….Svaki čovjek na svijetu u sebi ima svrhu da bude dobar, pa i onaj najgori to želi negdje duboko u sebi.
Budimo dobri ljudi.
