Počela je nova školska godina, a sa njom i jedno veliko staro pitanje: “Jesu li uspjeli pobijediti podjele?” Odgovor je u djeci u Jajcu i glasi: DA! U razgovoru sa Ivicom Jukanovićem dobili smo utiske prvog dana nove školske godine, koja je počela sa osmijehom na licu.
Danas je sve bilo super, kao i obično, jer smo bili svi skupa. Podjele se i nisu toliko spominjale, jer smo svi bili dosta radosni što vidimo svoje kolege SVIH VJERA. Danas kad sam došao u školu, bilo mi je kao uobičajen školski dan, ali kad sam vidio to jedinstvo jednostavno sam bio presretan kao da sam dobio milijune.
A upravo za taj osjećaj vrijedan milion dolara vrijedilo je pokrenuti se. Pokušati, a potom i uspjeti. Ivica je bio uvjeren da će pobjediti, a njihov sljedeći cilj je ujedinjenje i drugih gradova, u kojima će kako ističe pronaći nove mlade borce koji će nastaviti njihovu bitku. Uprkos tome što im se govori o mogućim podjelama naredne godine, on ponosno naglašava kako su to “priče za malu djecu”, jer su ove godine pokazali da se mogu izboriti protiv toga. Svi su im čestitali, čak i roditelji za koje u startu nije bilo sigurno hoće li podržati cijelu inicijativu. Dajani Brizić, srednjoškolki iz Jajca izuzetno je drago što su opet svi skupa,što ljudi koji su pokrenuli podjele, nisu uspjeli.
Pokazali smo im da im nećemo dopuštati da upravljaju svime. Poslije odluke iz Skupštine, prestala sam se nadati da ćemo uspjeti,ali sada sam zadovoljna ovime što smo izborili.
Nekima su se oni na početku činili kao još jedna grupa mladih, entuzijastičnih, ali nedovoljno jakih da pobjede one jače. One jače, koji silom provode jednoumlje i nacionalizam. Međutim, pokazali su da se može. Uprkos tome što su izašli tek desetine, a hvalile se stotine. Uprkos tome što na protestnoj šetnji nije bilo profesora, roditelja i onih koji su kasnije dičili uspjehom “njihovih”. Ova djeca su pokazala da se ne daju svojatati, jer su izašli sami, ostali sami i pobjedili. Mala grupa za velika djela, to je važno naglasiti.
Ajla Vrebac, srednjoškolka iz Jajca naglašava: “U školama je ostalo sve isto kako je i bilo. Profesori, administracija, direktor, sve funkcioniše onako kako je bilo do sada. Cijela situacija je samo zataškana što, naravno, nije cilj našeg aktivizma. Mi želimo da se izborimo za ravnopravnost, jer se po novom pravilniku, ravnopravnost može dobiti. Očekujem veću borbu naših srednjoškolaca i očekujem da se ovaj glas proširi dalje”.
Njihova borba nije ni blizu kraja, jer se žele aktivirati više i čuti dalje. Zato Ajla dodaje:
Borba nije završena. Ove godine smo sigurni, ali ako želimo da se ova priča završi moramo biti još aktivniji. Uz pomoć OSCE-a i drugih nevladinih organizacija mislim da bismo mogli imati i veći uspjeh. Nadamo se da će ova naša priča uticati i na druge i nadamo se dobrim rezultatima tokom ove godine, jer nećemo stati sa našim aktivnostima”
Ovo je zapravo tek jedna stepenica na putu do vrha, koji se nekako uvijek čini daljim nego što jeste. U predizbornom vremenu kada svi sve obećavaju, vrlo je lako manipulisati događajima i skupljati bodove tako što ćete glumiti dobročinstvo. Međutim, ono što ostaje i nakon izbora, nakon što svi oni koji su se lažno borili za ove ideale sjednu u fotelju, jeste istinska upornost i nada ove djece da bolje sutra postoji. Njihovo sutra ne ovisi od vaših glasova, ono ne poznaje hoće li sjediti u fotelji ili stajati u redu na birou. Njihovo sutra ima smisla, jer njihova borba ne poznaje lični interes, već podizanje kolektivne svijesti.
Nikolas Rimac danas se osjećao kao prvačić osnovne škole. Sretan što je nastava počela i još sretniji što je sve ostalo nepromijenjeno. Međutim, baš kao i kolege dodaje kako nisu sve završili.
O ne!Ova bitka je samo sitni početak za još mnoge bitke koje slijede. Naše škole nisu u potpunosti špašene. Više su kao…pošteđene. No imamo vjeru. Snagu i vrijeme. I mnogo optimizma, iskustva. Učimo još uvijek mnogo toga.
Uprkos optimizmu, on priznaje kako nije sve sjajno i kako postoje i problemi unutar vijeća učenika, ali se trude maksimalno stabilizovati stanje. Na pitanje šta očekuju dalje, on ambiciozno odgovara: “Očekujem popraviti BiH. Mi kao grupa možemo drugim učenicima po BiH pa čak i šire navesti da se bore za ono mjesto koje im je drugi dom, a to je škola”. Borite se i vi.
Kada svi sjednu vi ustanite. Prisjetite se ove djece onda kada se to ne očekuje i podržite ih na narednim protestima (ako se budu morali održati) zato što će to značiti da podržavate. Danas, kada svi podržavaju sve, danas to nije tako famozno kako se čini. Ne dozvolite da vam se pažnja skrene i da vas se stavi u tor. Ova djeca su uspjela u svojoj namjeri, ali na nama svima ostaje zadatak da ne ostane sve na tome.
Podjele nisu samo problem Jajca i srednjih škola.
Podjele su u nama, našim porodicama i gradovima.
Dijele nas i nastojaće dijeliti.
Neka vas Jajce podsjeti da ova borba traje. Još dugo školskih godina, čak i ako ste izašli iz školskih klupa.
