Los Anđeles je, sem od vreline, zatreptao i od nominacija za ovogodišnji septembarski Emi. Oni januarski, majski i novembarski, kao i obično, ostaju u sjenci ceremonije koja će se ove godine održati osamnaestog dana devetog mjeseca, posljednje nedjelje prije početka jesenje programske šeme.
Nagrada, koja sa Oskarom, Gremijem i Tonijem čini sveto četvorstvo američke šoubiz industrije, ove godine puni šezdeset i osmu. Naravno, ukoliko govorimo o nagradi koja za većinu nas jeste ono što se misli pod imenom Emi.
Jedina od šest Emi ceremonija ostala pod komandom Akademije televizijske umjetnosti i nauka ili ATAS-a, smještenog na Zapadnoj Obali, u Los Anđelesu, najgledanija je i napoznatija. Davni razlaz sa bratskim, šest godina mlađim njujorškim NATAS-om, ipak nije uticao na polaganje prava na ime i pravila upotrebe jedinstvene statue.
Žena koja drži atom, simbol sjedinjenja nauke i umjetnosti, četrdeset i osmi i prvi prihvaćeni prijedlog 1948. godine, svake godine dodjeljuje se i za tehnologiju i inženjerstvo, sportski program, dnevni program, vijesti i dokumentarce i međunarodni, to jest program koji se emituje i van SAD-a.
Ipak, najstariji prajmtajm Emi, prvobitnog imena Imi, prilagođene skraćenice za naziv posebne cijevi u kameri koja se koristila u to doba, nenadmašiv je po popularnosti, naročito van teritorije Sjedinjenih Država. A ko bi mogao ove godine da bude teži za tri kilograma plemenitih, manje plemenitih i otrovnjikavih metala ženskog lika, koji po najapsurdnijim pravilima (koja se najapsurdnije ne poštuju) smije da se na fotografijama prikazuje samo s lijeve strane i čijim osvajanjem glumci ne smiju da se hvale bez naročite dozvole?

Iako većina vas vjerovatno neće biti iznenađena koja je to serija “pokupila” najviše nominacija, uvijek su mogući preokreti i situacija u kojoj oni s najvećim izgledima na pregršt statuica, odu sa najmanje srebrno-zlatno-niklovano-bakarnih kipića.
Prošlogodišnji šampion, “Igra prijestola”, ponovo ima priliku da zablista kao i 2015. godine, koju je završila sa 50% uspješnosti u odnosu na broj nominacija. Skor dvanaest Emija prema dvadeset i četiri nominacije, ove godine biće sigurno drugačiji, bar kada je o nominacijama riječ – dvadeset i tri moguće nagrade smiješe se za uspjeh šeste sezone nevjerovatne serije.
Jednu malu metalnu drugaricu kući bi, između ostalih, mogli nositi Piter Dinkidž i Kit Harington, potencijalni najbolji sporedni interpretatori, baš kao i njihove koleginice Emilija Klark, Lena Hedi i Mejsi Vilijams.
Sa nominovanom družbom nominovane najbolje dramske serije u sastavu Tirion Lanister, Džon Snježni, Deneris Tagerijen, Sersej Lanister i Arja Stark u Majkrosoft pozorištu za prijesto ove godine najsnažije boriće se “Američka krimi priča” sa dvadeset i dvije i “Fargo” sa osamnaest nominacija.
Najbolja drama ove godine, sem “Igre prijestola”, mogla bi biti i priča o životu najpoznatijeg advokata iz jedne od najpoznatijih i najboljih serija Breaking Bad – Sola Gudmana – čija predistorija ispričana u drugoj sezoni serije Better call Saul ove godine nosi i nominaciju za najbolju mušku ulogu. Sem ove serije, tu su i ostvarenja “Domovina”, “Kuća od karata”, “Gospodin robot”, “Dauntaun Ebi” i “Amerikanci”.
Kada je o komedijama riječ, tu je spisak koji čine “Moderna porodica”, “Silikonska dolina”, “Nesalomiva Kimi Šmit”, “Black-ish”, “Master of None”, “Transparento” i “Potpredsjednica”.
Od dvadeset i šest najpoznatijih Emij koji se dodjeljuju, kada je riječ o ostvarenjima prikazanim u udarnom terminu, dvanaest pripada glumcima – za najbolje glavne i sporedne uloge u drami, komediji i kratkoj seriji.
Kao najbolji ove godine istakli su se Kajl Čendler, Rami Malek, Bob Odenkirk, Metju Ris, Liv Šrajber i Kevin Spejsi za najbolje glavne dramske uloge. U istoj kategoriji, samo za žene, našla su se imena Kler Dens, Vajolet Dejvis, Tarađi Pi Henson, Tatjane Masleni, Keri Rasel i Robin Rajt.
Tu je još pregršt imena među tok šou emisijama, skeč programima, kratkim i rijaliti serijama, scenaristima i rediteljima, koji zaslužuju punu pažnju osamnaestog septembra u velikoj sali, uz milionsku publiku u cijelom svijetu.
A ko bi rekao da će da se dođe do tolikih miliona, bilo u novcu, bilo u ljudima?
Drugi hotel, imena Astorija, ugostio je sve one koji su se osamnaest godina od prvog Oskara okupili da u čast glumice, režiserke i producentkinje Antoanete Peri, dodijele nagrade najboljima u pozorišnoj umjetnosti.
Njujorški Brodvej svoje Tonije skupljao je samo dvije godine duže od ljudi zaduženih za doprinos televizijskoj umjetnosti i nauci, koji od januara 1949. godine pokušavaju napaviti promjenu u zabavnom, sportskom i informativnom programu.
Gramofonska nagrada, skraćeno Gremi, ustanovljena deset godina kasnije, 4. maja 1959. godine, isto je imala početak u hotelu. Dva hotela, zapravo. Beverli Hilton hotel u Kaliforniji i Park Šeraton hotel u Njujorku bili su početne tačke muzičke zlatne slave.
Šta je to bilo magično u tim američkim hotelima kada su iz njih izrasle najveće počasti američke zabavne industrije? Film, pozorište, televizija i muzika – u trideset godina razmaka ustanovljene su nagrade za kulturu koju nesvjesno upijamo svakog dana, koja možda i ne može da se označi američkom. Svačija je. Htjeli mi to priznati ili ne, pripada svima nama. Ili mi njoj.
A ko priznaje i želi da učestvuje u zatvaranju kruga koji se kreće godišnjim redoslijedom: Gremi, Oskar, Toni i Emi, neka se pripremi. Ko nema vremena, Lola će biti tu da obavijesti kako je to izgledalo na šezdesetosmogodišnjem slavlju.
Srećan vam septembar.