Šta se dobije kada pomiješate vrhunskog kuvara, mrvicu poezije, grame ljubavi i inspiracije? Dobije se zanimljiva priča o čovjeku, koji radi ono što voli, priprema jela sa dušom i umijećem, a za čitateljke Lole otkriva kako je izgledao njegov put do današnje “kecelje” i odgovara na famozno pitanje: “Jesu li muškarci bolji u kuhinji i zašto?”
“Sve je počelo kada sam imao 7 godina, već tada sam znao da želim biti kuvar i pomno pratio Stevu Karapandžu, najpoznatijeg jugoslovenskog kuvara. Imao sam sreću da me roditelji razumiju i podržavaju moju ljubav pa sam slijedio put svojih snova, finansirajući svoje dalje školovanje. Mnogo roditelja upravo u ključnim trenucima djetetovog odrastanja prave greške, usmjeravajući ih na nešto što ona ne žele, ostvarujući na taj način svoje neostvarene želje,” priču počinje Predrag Tošić.
Kako naglašava to je kardinalna greška. Ljudi se iznenade kada on kaže kako zarađuje više od nekog doktora, jer mjerila društva su takva da se četvorogodišnja srednja škola cijeni više od trogodišnje. Sve su to neke dobre platforme za nadogradnju, ali ako nema želje nema ni mogućnosti.
Forsiranje djeteta na nešto što ne želi je apsurd, jer cilj je da se radi ono što se voli, a ne da se posao odrađuje. Tu se krije i razlika između prosječnog kuvara, čija je plata do 700 KM i onog vrhunskog koji može zaraditi i do 2500 KM.
Na pitanje koji su “sastojci” koji čine vrhunskog kuvara vrhunskim, Predrag odgovara:
Ljubav, upornost i kreativnost.
U periodu kada sam ja imala tri godine, ovaj talentovani kuvar je dobio svoj prvi angažman. Bilo je to davne 1997. Desilo se iznenada, u njegovoj sedamnaestoj godini, kada ga je otac odveo na selo i rekao mu kako će morati raditi ako želi zaraditi za izlaske. Počeo je kao pomoćni radnik, a nakon toga nastavio obrazovanje sve do današnjeg zvanja magistra gastronomije. Tokom svog školovanja, radio je kako bi učestvovao u finansiranju. Stoga studentske dane pamti kao ozbiljnije i one u kojima, za razliku od drugih, nije imao mnogo vremena za provode na beogradskim splavovima.
“Zajedno sa prijateljem Vladimirom Vojnovićem, odlučio sam otići na svoje prvo međunarodno takmičenje kuvara, 2006. godine. U konkurenciji sa ljudima koji su gradili karijeru u vrijeme kada nisam bio ni rođen, naučio sam mnogo toga. Stoga mi sva priznanja koja sam kasnije dobio, uključujući i članstvo u Ruskoj asocijaciji kuvara, ne znače mnogo,” navodi Predrag. Ono što mu je najveća nagrada jeste prenos znanja na nove generacije. Trenutno je profesor u srednjoj ugostiteljskoj školi u Banjaluci, gdje je kako ističe dobio svoju najveću nagradu prije par mjeseci.
Došli su moji bivši učenici i održali čas iz slastičarstva. To je za mene bila najveća satisfakcija i volio bih da se svi vraćaju i dijele stečeno znanje i iskustva.
S obzirom na to da su najuspješniji svjetski kuvari muškarci, zanimalo nas je u čemu je tajna uspjeha i zašto su (ako su) bolji od žena? Predrag je na to odgovorio sa ne toliko apstraktnim odgovorom, jer su to dva veoma jednostavna razloga:
“Prvi je taj zato što ih generalno ima više, a drugi je taj što je ovaj posao veoma težak i naporan. Zahtjeva maksimalnu posvećenost i nema fiksno radno vrijeme. Kuvari rade kada drugi slave, nemaju vikende, godišnje odmore tek od nekoliko dana i slično. Zato je ženama teško uskladiti kako da budu i mame i kuvarice, a da pritom ništa ne trpi.”
Ono što čini ovog muškarca posebnim jeste i njegova skromnost, jer uprkos svim priznanjima i angažmanima, za sebe misli da nije mnogo bolji od ostalih. Angažovan je i kao član žirija u showu “Luk ili med” na Alternativnoj televiziji. To iskustvo mu je donijelo neka nova prijateljstva, što smatra dodatnim bogatstvom na svakom novom angažmanu. Međutim, teže mu je biti u ulozi sudije, nego kandidatata.
“Teško je ocjenjivati druge, jer oni uvijek misle da je njihovo jelo najbolje. A moja odluka se zasniva na mojim afinitetima.”
Kritike shvata kao dodatni poticaj da radi na sebi, a od sebe daje maksimum iako naglašava kako savršenstvo ne postoji. Oboje smo se međutim složili da težnje postoje. Na pitanje koliko mu je zanimanje pomoglo kao magnet za žene odgovorio je kroz smijeh: “Mnogo.” Međutim, naglasio je kako kuva tek za poneke i to one koje su posebne u njegovom životu. Svima koji se žele baviti kuvanjem savjetuje da ne zaboravljaju domaću kuhinju, jer poenta je u promociji domaćeg.
“Koja korist od toga što znate svu kinesku kuhinju, ako ne znate naša osnovna jela ili neka koja se rijetko gdje mogu naručiti, kao na primjer gibanica, cicvara, popara.”
Hrana se jede svim čulima, a počinje čulom vida, potom mirisa, a tek onda okusa. Stoga posebnu pažnju posvećuje dekorisanju i aranžiranju jela. Najbolje jelo koje često priprema su palačinke, jer su jednostavne a mogu se jesti na bezbroj različitih načina.
Svaka hrana je lijek ali i otrov, ključ je u količini.
Kao preporuku ženama savjetuje da se osjećaju lijepo i ispunjeno, bez da prate trendove izgleda i ishrane zbog drugih. “Žene trebaju biti dame, a mnoge su to zaboravile.”
Kao začin na cijelu priču ostavili smo njegov talenat za poeziju. Iako ima preko 400 pjesama, još uvijek nije razmišljao o objavi, jer kako ističe to radi zbog svoje duševne satisfakcije. Glavni sastojak svakog jela je ljubav pa najviše cijeni jela pripremljena od srca, bez obzira koliko jednostavna bila. U svijetu apsurdne površnosti, robovanja trendovima i idealima on se vodi dobrom starom kako se “dobro dobrim vraća” i otkriva nam recept uspješnog življenja:
Uhvatite svoju ljubav pod ruku i probajte sve, odmah i sada. Ne dozvolite da život trpi zbog posla, karijere ili bilo čega drugog. Vrijeme je nešto najdragocjenije što imate pa ga oprezno poklanjajte. Ovaj momenat se nikada neće ponoviti.
Zaista, život može biti šaren, veseo i ispunjen. Potrebno ga je samo malo začiniti. Jelo bez okusa i život bez smisla nisu nešto što se treba naći na vašem meniju. Nikada ne znate kada je kraj, ali možete da se ponašate kao da je uvijek početak. Servirajte u malim količinama radost, zadovoljstvo i uspjeh. Dodajte mrvicu ljubavi i nazdravite čašom suza radosnica. Mnogo je razloga za slavlje.
Naš današnji začin je jedna od njegovih pjesama.
Samo sklopi oči i zamisli kako klizim po tvom tijelu
Kako ti kradem uzdahe sa usana
Kako osjećam nalet plime i oseke tvoje strasti
Kako pratim tvoje drhtaje
Kako uzivam u tvojem tijelu boginje
Kako ti čitam požudu u očima
Zamisli da si glina u mojim rukama
Kako te oblikujem noćima
Zamisli da si bijelo platno
I kako na tebi slikam svoju potrebu da te zadovoljim
Zamisli da si papir
I svojim usnama oblikujem reči na tvojim grudima
Zamisli kako ti radim ono što proleće radi šumskim jagodama
Kako jeza perverzije klizi tvojim leđima
Dovodeći vrhunac
U tvoje oči boginje
I na tvoje usne bludnice
Zamisli
I
….
