Ovogodišnja dodjela Nobelovih nagrada zasigurno bi mogla ostati prepoznatljiva po jednom. Današnjem dobitniku za književnost, a radi se o muzičaru Bob Dilanu. Nakon što smo objavili ko je ovogodišnji dobitnik za medicinu red je da se pozabavimo i sa ovim dosad neviđenim književnikom. On je prvi tekstopisac koji je dobio nagradu, a čije je priznanje prihvaćeno kao šala godine, ali i najveće iznenađenje Nobela.
Dilan je nagrađen za poseban, novi poetski izražaj. Sekretarka Švedske Akademije, Sara Danisu izjavila je kako se nada da neće biti kritikovani zbog svog ovogodišnjeg izbora. Upravo zato što su se vremena, kako navodi, promijenila, trebamo promijeniti svijest o Nobelovoj nagradi.
Naravno da je zaslužio nagradu. Sjajan je pjesnik, već decenijama radi na sebi i na izgradnji svog identiteta, koji se razvija i mijenja.
Pobjednika je biralo osamnaest članova Švedske Akademije, koji su kako navode, tražili “osobu koja je dala najveći doprinos razvoju ideala i zadivljujućem radu”. Nagrada je očekivana prošle sedmice, ali su iz tehničkih i logističkih poteškoća pomjerili za danas. Međutim iz uredništva kulture Švedskih novina Dagens Nyheter poručuju da nije bilo poteškoća oko logistike, već da se radilo o očiglednom neslaganju članova žirija da odaberu pobjednika.
U konkurenciji su se našli Ngugi Tijongo, Don Delilo i Haruki Murakami. Međutim, iz organizacijskog tima poručuju svima koji nisu upućeni u Dilanov rad da se vrate u 1966. godinu na njegov album Blonde on Blonde. To je prema njihovom mišljenju izvanredan primjer brilijantnosti ovog uma, koji je sa lakoćom slagao rime, pisao refrene i radio na razvoju mašte svih slušatelja, odnosno, govoreći u sadašnjem vremenu čitatelja, s obzirom da govorimo o književniku.
Ovim je Dilan postao prvi Amerikanac koji je dobio Nobelovu nagradu nakon Toni Morison koja je dobila istu 1993. godine. Smatralo se da se u Americi nedovoljno radi na velikom dijalogu književnosti, ali je Dilan demantovao sve. Za sve one koji ne znaju da je pisao, podsjećamo na Tarantulu, proznu poeziju, Chronicles: Volume One, njegove memoare, nekoliko knjiga njegovih tekstova za pjesme i šest knjiga drugih žanrova.
Rođen je 1941. godine i decenijama unazad utiče na muzičku scenu i kulturu. U šesdesetima je opisan kao hroničar svog vremena, koji je svakom svojom pjesmom davao krila običnom građanstvu. Pjesme poput “Blowin in the wind” i “The time are a changin” postale su svojevrsne himne za građanska prava i borbu.
Njegovi tekstovi sadrže različite političke, sociološke i filozofske uticaje. Njegova umjetnost stvara drugi smjer svake umjetnosti, jer on ne slijedi, već stvara putem kojim se slijedi njega. Njegova muzička karijera traje više od pedeset godina, a eksperimentisanje sa žanrovima je išlo od folka, bluza, kantrija, sve do gospela, rokenrola. Odlazio je i u džez vode, a svirao je gitaru, harmoniku, klavijature.
U 1980. je krenuo na Never ending tour, koja očito i dalje traje, jer ne prestaje iznenađivati svojim neprekidnim, raznolikim umijećima. Neosporiv talenat ovog sjajnog muzičara, ostavio je traga u muzičkoj industriji, gdje je njegov doprinos neizmjeran. Međutim, kada govorimo o književnosti, čini se da se većina ipak ne slaže da je on taj koji je trebao dobiti Nobela. Evo nekih od reakcija na društvenim mrežama.
Šta je vaše mišljenje, radi li se o muzičaru ili književniku i ko je po vama ove godine zaslužio Nobelovu nagradu za književnost?
