U nizu odlazaka velikana, desio se i njegov. Umro je Leonard Koen u osamdeset i drugoj godini, ostavljajući za sobom ispisanu muzičku istoriju. Ovaj uticajni pjevač i kompozitor radio je pedeset godina. Bio je čovjek iz dubine tame, koja je opisivala i karakterisala i njegove izvedbe. Jedan od najuticajnijih pjevača i kompozitora šesdesetih i ranih sedamdesetih. Jedini koji je bio uticajniji od njega u njegovoj generaciji je Bob Dilan. Imao je epitet poete u izvedbama, jer njegove su pjesme bile prožete dubokom, prikrivenom emocijom, koja je svakoga od nas vukla u neke skrivene tamne dubine naših bića.
U nizu odlazaka velikana, desio se i njegov. Umro je Leonard Koen u osamdeset i drugoj godini, ostavljajući za sobom ispisanu muzičku istoriju.
Njegov nezaoboravni glas, isprekidani zvuci gitare i bek vokali zajedno su stvarali pjesme koje su bile i ostaju umjetnost. Umjetnost koja predstavlja je konfrontaciju ljubavi i mržnje, seksualnosti i spiritualnosti, rata i mira, ekstaze i depresije.
Rođen je 1934. godine u Vestomontu u Kvibeku. Naučio je svirati gitaru još u tinejdžerskim danima i osnovao grupu pod imenom Buckskin Boys. Rano otkrivanje španjolskog pisca Federika Garsije Lorke oblikovalo je njegovu umjetničku dušu, koja je u svakoj pjesmi davala sloj po sloj neke nove emocije. Učitelj gitare uvjerio ga je da zamijeni željezne žice za najlonske, zbog mekoće zvuka.
Nakon diplomiranja Na McGill Univerzitetu, preselio se na grčki otok Hidru, gdje je kupio kuću uz pomoć fondacije, koju je osnovao njegov otac koji je umro kad je Koenu bilo devet godina. Dok je živio na Hidri, objavio je zbirku poezije Flowers for Hitler (1964) kao i novele The Favourite Game (1963) i Beautiful Losers (1966).
Rano otkrivanje španjolskog pisca Federika Garsije Lorke oblikovalo je njegovu umjetničku dušu, koja je u svakoj pjesmi davala sloj po sloj neke nove emocije.
Frustriran zbog slabe prodaje knjiga, ali i umoran od posla u Montrealovoj fabrici odjeće, zaputio se u Njujork 1966. godine da istraži folk-rok scenu i pronađe svoje mjesto na njoj. Upoznao je folk izvođača Džudija Kolinsa, koji je kasnije uključio dvije njegove pjesme, ranu “Suzanne” na svom albumu In my life.
Ubrzo je postao kompozitor za mnoge umjetnike kao Kolinsa, Džejmsa Tejlora, Vilija Nelsona i mnoge druge. Njegov crno-bijeli album fotografija apstraktno je prikazao njegove emocije od burnih do milih i spokojnih. Njegova sljedeća dva albuma Songs From a Room (1969) and Songs of Love and Hate (1971) značajno su izgradila njegovu karijeru u produkciji Boba Džonstona, zajedno sa grupom iskusnih muzičara, uključujući i Čarlija Denijelsa.
Tokom sedamdesetih, Koen je krenuo na prvu od mnogobrojnih, intenzivnih turneja, koje je kasnije u karijeri reprizirao. Izjavljivao je kako je glavni razlog njegovih putovanja i turneja upoznavanje ljudi i svojevrsno izviđanje, jer je vjerovao kako on na ovoj zemlji nema ulogu stanovnika, već izviđača, u vojnoj akciji. Njegova turneja je inspirisala producenta Džona Lisauera koji je došao do njegovog remek djela 1974. godine, New Skin for the Old Ceremony. Međutim on je rizikovao na narednom albumu angažovajući Fila Spektora uprkos potencijalno katastrofalnom ishodu. On je bio njegov saradnik na albumu Death of a ladies man.
Vjerovao je kako na ovoj zemlji nema ulogu stanovnika, već izviđača, u vojnoj akciji.
Bio je u vezi sa Suzan Elrod sa kojom je dobio i dvoje djece. Ćerka Lorka Koen je fotografkinja, a sin Adam frontmen grupe Low Millions. Bio je poznat po svojim lutanjima i nemogućnosti da se skrasi u jednoj vezi. Započinjao je veze sa bek vokalisticama Laurom Brenigen, Šeron Robinson, Anjani Tomas i najzapaženijom Dženifer Vorns, sa kojom je radio na produkciji i pisanju pjesama. Nakon varijacija različitih stilova, došao je do albuma Various Positions albuma na kojem se našla i slavna “Hallelujah”. Međutim iz Columbia Records nisu pustili album, jer su mu poručili da uprkos tome što znaju da je odličan autor, nisu znali koliko bi im se takav poduhvat uopšte isplatio. On se vratio izdavaštvu 1988. godine sa albumom I´m your man, koji je imao dozu humora i komentara društvenih događanja, koje su se nastavile na albumu The Future (1992).
Bio je u vezi sa Suzan Elrod sa kojom je dobio i dvoje djece. Ćerka Lorka Koen je fotografkinja, a sin Adam frontmen grupe Low Millions.
Koen je 1995. godine privremeno zaustavio svoju karijeru. Presudno je bilo saznanje njegovog sina kako očev menadžer koristi njegov novac i iskorištava kompletnu fondaciju. Kako bi povratio taj novac Koen je krenuo na novu turneju na kojoj je nastupio 387 puta od 2008. do 2013. godine. Ujedno je i nastavio snimati, objavljujući Old Ideas 2012. godine i Popular Problems koji su pušteni u prodaju dan nakon njegovog osamdesetog rođendana. Bio je i zahvalniji jer je rekao da mnogo više shvata uspjeh sad nego sa trideset godina, kada je sve uzimao zdravo za gotovo. Kada je velika turneja završila u decembru 2013. godine on se povukao iz javnosti.
Kako bi povratio taj novac Koen je krenuo na novu turneju na kojoj je nastupio 387 puta od 2008. do 2013. godine.
U oktobru ove godine objavio je album You Want It Darker, u produkciji svog sina Adama. Zbog bolova u leđima Koenu je bilo teško da napusti kuću, ali je Adam napravio studio u njihovoj kući i snimao ga na laptopu. U jednom od posljednjih intervjua je izjavio “Spreman sam da umrem. Nadam se da nije previše neugodno. Toliko od mene”.
Međutim, nekoliko mjeseci kasnije je dodao kako je zapravo preuveličavao u tom intervju, kao i to da je sklon drami. Dodao je kako ima namjeru živjeti zauvijek. A od danas je i uspio u tome, jer ćemo ga sigurno pamtiti kao muzičkog velikana, buntovnog duha i boje glasa kao i njegovih tankih žica na gitari. Umilnih, ali mračnih i dubokih.
Spreman sam da umrem. Nadam se da nije previše neugodno. Toliko od mene.
