Priče iz grčke mitologije upotpuniće vam i ovaj četvrtak.
Danas o Gigantima.
Kada je Zevs kaznio Titane i s vlasti svrgnuo Krona, Gea, majka Zemlja i boginja plodnosti, se razljutila jer su i neka njena djeca surovo kažnjena. Zato je vjerovala da bogovi sa Olimpa nemaju dovoljno poštovanja za nju. Zato stvori Gigante. Da bi se osvetila.
Prema Heziodu, bili su božanska bića koja su nastala kada je Gea oplođena krvlju kastriranog Urana. Urana je kastrirao sin Kron, Zevsov otac. Higin kaže da su oni bili djeca Gee i Tartara. Homer ih smješta u područje vulkana, a većina drugih pisaca na zapad Evrope.
Svejedno, bila su to ogromna bića sa zmijama umjesto kose i tijelom koje se završavalo repom zmaja (ili zmije). Njihov izgled bio je zaštrašujući. U početku se vjerovalo da su nepobjedivi.
Namjera im je bila da, kada osvete Titane, zasjednu na vrh Olimpa i poslože planine Tesalije, Peliona i Osu jednu navrh druge. Tako započeše Gigantomahiju.
Krenuli su u napad na bogove bacajući zapaljene baklje, kišu ogromnog kamenja i vatrenih stabala. Tresle su se planine, a zvijezde i mora su se pretvorili u pakao. Ipak, u toj beskrajnoj i bespoštednoj borbi nisu računali na jedno. Proročanstvo! A ono je glasilo – ako se bogovima pridruži čovjek, svi će popadati niz litice božjeg carstva.
Kada je Zevs kaznio Titane i s vlasti svrgnuo Krona, Gea, majka Zemlja i boginja plodnosti, se razljutila jer su i neka njena djeca surovo kažnjena. Zato je vjerovala da bogovi sa Olimpa nemaju dovoljno poštovanja za nju. Zato stvori Gigante. Da bi se osvetila.
Bogovi Olimpa ušli su u borbu u koju ih je poveo, ko drugi nego Zevs. S oružjem i gromovima, ali i uz pratnju odanih prijatelja, bio je spreman na mnoga iskušenja. Osim Posejdona, Apolona i Hefajsta, tu su još bile i Mojre (Suđenice), ali i Dionis sa pratnjom. Ipak, najveće zasluge pripadaju boginji Atini, koja se tokom borbe rodila iz Zevsove glave, potpuno naoružana. Odmah je ubila Palanta, jednog od Giganata i krenula u borbu.
Tada Atina pozva Herkula. Čuvši to, Gea je pokušala da sinovima pronađe biljku koja bi ih štitila od ljudskog oružja, ali nije uspjela da je pronađe jer je Zevs zabranio Eji (Zori), Heliju (bogu Sunca) i Seleni (boginji Mjeseca) da svijet svjetlom obasjaju. Tada je glavni bog Olimpa počupao i uništio svaku takvu biljku.
Herkule tada otrovnom strijelom rani najjačeg – Giganta Alkioneja, a smrtonosni udarac zadao mu je bacivši ga preko granice Palene, jer je Herkul znao da je Gigant besmrtan u zemlji u kojoj se rodio. Giganta Klitija dočeka planina užarenog željeza, što je dalo snagu ostalim bogovima. Atina na Enkelada baci ostrvo Siciliju, a Posejdon, velikim komadom zemlje kojeg otkinu od ostrva Koza, survao je u more Polibota. Tako nastade ostrvo Nizir.
Ostali giganti glavom platiše kada ih je Zevs oborio munjama, a onda ih Herkul pobio dok su bili ošamućeni.
Krenuli su u napad na bogove bacajući zapaljene baklje, kišu ogromnog kamenja i vatrenih stabala. Tresle su se planine, a zvijezde i mora su se pretvorili u pakao. Ipak, u toj beskrajnoj i bespoštednoj borbi nisu računali na jedno. Proročanstvo! A ono je glasilo – ako se bogovima pridruži čovjek, svi će popadati niz litice božjeg carstva.
Giganti, baš kao i Titani, izgubiše bitku.
Bogovi ih pokopaše ispod Zemlje gdje njihova komešanja i danas uzrokuju erupcije vulkana i termalne aktivnosti. Jedan od Giganata bio je Olimp, po kojem je nazvana planina. Enkelad se pojavljuje kao poseban div u mitologiji, jer je zakopan pod Etnom. Vjeruje se da su s njim i njegova braća Tifon i Briarej pa vulkanski dim potiče od daha njih trojice.
Prema nekim verzijama, rat na Olimpu preživjelo je više Giganata koji su pobjegli u Leuku i na ostrvo Mikon. Prema jednoj priči, zatočeni su u Erebu, a prema drugoj, iz njihove krvi Gea je rodila novu rasu ljudi.