Lokalni izbori su pred nama. Meni djeluju kao prelomni po mnogo čemu. A možda se samo nadam čudu.
Kandidata za fotelje četiri naredne godine ima kao u nekoj bajci, i Centralna izborna komisija BiH ih je jedva prebrojala. Papir koji ću dobiti na glasačkom mjestu podsjećaće, znam, kao i prethodnih godina, na ponjavu sa ispisanih nekoliko stotina imena za koje je čula samo uža rodbina. Čast vrlo rijetkim izuzecima!
Jedni obećavaju novu fazu razvoja, drugi pitaju u kojoj smo to trenutno razvojnoj fazi pa slijedi stepenik više. Jedni su rođeni Banjalučani, drugi su rođeni tamo negdje pa ne priliči da budu na čelu ovakve metropole. Ista situacija je širom BiH. Obećavaju bolje vrtiće, bazene, sportske događaje, dvorane, šarene laže i tristo čuda… Ukratko, izgovaraju riječi mnogo veće od njih samih.
Ali, računaju na hordu razočaranih koji jedva čekaju da izađu na izbore i stave iksić pored njihovog imena. Razočaraću sad ja vas, gospodo, ovu narodnu letargiju vaši programi ne liječe. Jer, zaboravili ste malog čovjeka, onog koji živi ovdašnje probleme, onog koji nema mogućnost da podigne kredit, onog koji gleda čime će se prehraniti već sutra, onog koji nema mogućnost da se s tim izbori… Da nabrajam još?
U velike, revolucionarne zaokrete zaista ne vjerujem, ali to ne znači da ću prespavati 2. oktobar. Nikada se nisam vodila onom da neću birati jer ništa neću promijeniti. Za razliku od onih koji ne ispunjavaju svoja obećanja, ja ispunjavam svoju građansku dužnost. Ali, ovo više nisu ni dileme ni trileme, već nešto što nema naziva.
Ona stara “imam pravo da biram i budem biran” sada dolazi do izražaja, mada sam je na fakultetu drugačije razumjela. Vi, izgleda, birate mene. Osjećam se moćno!
U inboxima mi je pedesetak poruka u kojima se promovišu kojekakvi.
Jedni, iako se na ulici ne znamo, kažu da su mi rod, a za koga ćeš ako nećeš za rođene.
Drugi tvrde da smo dobri prijatelji uz onu standardnu:”Pa ko nas posvađa”.
Treći bi, eto, samo malo da se promovišu i ukažu meni, koja trideset i tri godine živi bh. život, na probleme koje bi mogli da riješe već 3. oktobra… A ima i onih koji me “čvrstim stavom” baš nasmiju.
Uspavljujem dijete, a jedan od tih koji bi da mijenjaju ne samo lokal, već i planetu, sa megafona poručuje da je pod brojem 19. Žao mi je, majstore, naletio si na nervoznu mamu, probudio joj dijete baš kada je planirala da dovrši kuhanje ručka, pospremi igračke i sjedne da nalakira nokte. Ništa od glasa!
Neozbiljno s moje strane? Vjeruj, neozbiljniji si ti u svojim najavama! A i taj megafon ti je smijurija.
Mater pita:”Ima li, sine, neko koga znamo, a da se nije kandidov'o”?
Krenem kroz grad, a u nizu vještačkih zuba sa brdom para plaćenih bilborda smiješe se oni koji bi da zasjednu, da se u gradskim skupštinama za dobru svotu nijednom ne jave za riječ. Može im se ta politika ‘ljeba bez motike. Kažu da imaju rješenje, da znaju kako će, da znaju kuda će nas odvesti. Znam i ja kuda biste da nas vodite, ali mi je teško da povjerujem da vam nije jasno da smo u toj rupi odavno.
Putujem neki dan u Federaciju BiH. Na pumpi čekam da platim gorivo, a na stalku kraj mene stoje osvježivači za auto. Avaj, kandidat se smješi s jednog. Šta je ovo? Dolazi cirkus!
Ali, da ne dužim i ne provlačim, kao političar, jednu istu misao kroz devet voda, objasniću svoja “mikropravila”. Na svim tim silnim listama izdvojio mi se jedan kandidat. Evo i zašto. Prijatelj mi je kojeg, poslije jednog vrlo važnog dana u mom životu, mogu da nazovem bratom. Pomogao je kada nisam imala kome da se obratim. Sve to jer mu je stalo do prijateljstva. Za svoje dobročinstvo nikada ništa nije tražio pa ni moj glas na ovim izborima. Čini mi se, zapravo, da je jedini koji se nije javio. Znam koliko može, svjestan je stranačke politike, ali lično ne obećava kule i gradove. Trudiće se, jer voli svoju Banjaluku. Volim je i ja! Ja ću, jer cijenim iskrena prijateljstva, punog srca da stavim iksić pored njegovog imena.
I da se razumijemo, nisu svi na listama oni koji obećavaju nemoguće, ima tu i dobrog svijeta, tu iz komšiluka. Radiće i za svoju i za komšijinu kuću. Na žalost, njihov broj se svodi na nivo statističke greške.
Odluka je pala. Ako biram, biraću onoga ko mi je srcu drag. A programe, platforme, rješenja, reforme, promjene, razvoj, prosperitet, progres, datu riječ… Sve to, revolucionari, okačite mačku o rep!
