Kada govorimo o ratovima na području bivše Jugoslavije, neizostavno je suočiti sa prošlošću i krenuti na put pomirenja. Međutim, to nije nimalo jednostavno, jer su sjećanja najteže breme. Upravo ona izazivaju nove ratove u našim glavama, koja spriječavaju pravu kulturu sjećanja na žrtve. A ona podrazumijeva objektivno sjećanje i poštovanje onih koji su stradali. Važno je znati da žrtve nemaju pol, naciju, identite, staleže, već patnju koja im je zajednička. Upravo zbog toga trebate krenuti na put pomirenja. Centar za nenasilnu akciju svoj je trogodišnji, ali ukupno i dvodecenijski projekat obuhvatio i predstavio u izložbi “Rat sjećanja” koja je otvorena 22. novembra u Muzičkom paviljonu Staklenac, a koja će trajati do 4. decembra. Tim povodom razgovarali smo sa Kristinom Ljevak, koja je bila moderatorka samog događaja.
“Ovo je zapravo prva prilika da na jednom mjestu vidimo veliki dio, a na kulturi sjećanja cjelokupnu foto dokumentaciju obilježenih i neobilježenih mjesta stradanja u BiH. Koliko god mislimo da smo imuni/e na prizore iz bliske ratne prošlosti, drugačije reagujemo kada nam oni ne dolaze sporadično, u fragmentima.
Ovi memorijali svjedoče o jednom besmislenom ratu, koji osim što je odnio ljudske živote uticao je i na privid mira koji sada živimo”.
Važno je znati da žrtve nemaju pol, naciju, identite, staleže, već patnju koja im je zajednička. Upravo zbog toga trebate krenuti na put pomirenja
Da bismo uopšte mogli nastaviti dalje, Kristina dodaje kako je nužno adekvatno komunicirati o našoj prošlosti. Svjesna je da je to bolno, mučno, što potvrđuje i njeno iskustvo, ali neophodno je. “Ova izložba nije nikakva relativizacija krivice. Za krivicu i krivce nadležne su institucije. U našoj građanskoj nadležnosti je da učinimo sve kako bi dali/e trajni doprinos izgradnji mira, kako se više nikada nikome ne bio ponovilo naše iskustvo s početka devedesetih”, zaključuje Kristina.
CNA godinama radi sa ratnim veteranima, koji dolaze na izložbe. Ono što je važno istaknuti, prema Kristininom mišljenju jeste kako rat nije bio njihov izbor već nužnost. “Njihova okupljanja iako dolaze sa sve tri zaraćene strane mogu poslužiti kao nauk svima. Jedino građenjem zajedništva uz adekvatan odnos prema kulturi sjećanja možemo prevazići postojeće probleme čiji su generatori predstavnici etnonacionalnih elita kojima savršeno odgovaraju naše podjele jer njima obezbjeđuju vječni ostanak na vlastitim pozicijama. Nadam se da će što više građana i građanki Banja Luke posjetiti postavku do 4. decembra, jednako kao što se nadam odzivu u Bihaću gdje će biti posljednja bh. izložba 12. decembra u Gradskoj galeriji”, poručuje Kristina.
Vrijeme je da se suočimo na dostojanstven način sa posljedicama rata i prihvatimo sjećanja kao neizbježni dio na putu ka pomirenju. Jedino tako prestaće rat sjećanja, koji vrlo lako može voditi u nove, nepotrebne sukobe.
