Sada već davne 1984. godine, dok magični snijeg pokrivao naše lažne snove o bratstvu i jedinstvu, a u kuhinjama, skrivenim daleko od Klasovog hljeba i Olimpijskih igara se uveliko krčkao plan za rat, u Berlinu je nastala pjesma koja se danas pušta na dernecima kad nekoga uhvati nostalgija.
U ona davna i daleka vremena, kad sam bio dečak, imao sam u osnovnoj školi druga Mileta Petrovića, malog buljookog Ciganina, koga su zvali Mile Glupavi, ili kako se to na ciganskom kaže: Mile Dileja. Mnogi Cigani zovu se Nikolići, Petrovići ili Jovanovići, mnogi se i danas zovu Mile, ali onaj moj drug, onakav Mile Dileja, bio je ipak, i ostao, nešto drukčije od svih ostalih.
Zvecka se oružjem.
Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija (UN) je usvojio Rezoluciju UN-a o seksualnom nasilju u ratnim sukobima.
“U skoro punom tramvaju stajala sam i slušala muziku. Nisam ni shvatila da je u tramvaju haos zbog mojih kockica. U jednom momentu su mi gospođe prišle i rekle kako je u tramvaju neki divljak koji me želi ubiti, prebiti kad izađem iz tramvaja jer, kako kaže, ‘šahovnici nije mjesto u Sarajevu’, ‘mrzi Hrvate’, ‘otkud mi hrabrost, treba me ubiti’…”, opisala je svoje iskustvo skijašica Sedina Muhibić.
Pogled Amal Husain (Hussain), mršave sedmogodišnjakinje koja leži u tišini u bolničkom krevetu u Jemenu, poprilično sumira prilike u zemlji koja je razorena ratom.
Rat u Avganistanu stvorio je hiljade udovica od 2001.
Voljeli bismo da čitav svijet živi po onoj: “Mir u kući, Mir u svijetu.”
Gerda Taro je prva ratna foto-reporterka koja je izgubila život radeći svoj posao.
Oko 60 ljudi je 12. jula 2005. godine ubijeno u sukobu zaraćenih plemena u Marsabiti, Keniji, kada je stotine naoružanih napadača iz zajednice Borana napalo pripadnike naroda Gabbra koji žive u području Turbi, sjeverozapadno od Marsabita.
