Lole su razgovarale sa Sajrom Kusturom, mladom, inspirativnom djevojkom koja hrabro i odvažno gazi na putu promjena za sve nove generacije. I želja joj je, ne samo da ostane u BiH već i da je po svijetu predstavlja kao ambasadorka zemlje u kojoj živi. Sajra je sa nama podijelila neke od stavova, ali i preporuka za sve one koji bi krenuli njenim putem
-
Kada i kako si znala da je odbrana ljudskih prava tvoj put?
Od malih nogu znala sam da je borba za ljudska prava moj put. Prvi put kada sam se suprotstavila nepravdi i zaštitila svoju prijateljicu od nasilja, osvijestila sam snagu svog glasa i odlučila da nikada neću biti dio onih koji šute pred zlom i nepravdom. Pored ljubavi prema ljudima i strasti prema temama koje se tiču zaštite ljudskih prava, moj aktivizam je dodatno ojačao kroz iskustva u Dječjem parlamentu, gdje sam se upoznala s ključnim deklaracijama i globalnim događajima. Iako sam oduvijek bila buntovnica, nisam htjela da moja borba ostane ograničena na rasprave i akcije u razredu i porodici, već sam težila da je prenesem na šire, značajnije društvene platforme.
-
Sa 12 godina si počela putem promjena. Jesu li promjene u BiH moguće i kako do njih?
Do kraja srednje škole sam bila u Sarajevu, a zatim sam odlučila krenuti malo dugačijiim putem i upisati studij na Comenius Univerzitetu u Bratislavi. Na temelju svojih dosadašnjih iskustava, mogu reći da su promjene u Bosni i Hercegovini itekako moguće, ali samo kada ih pokreće grupa ljudi s iskrenim namjerama i nepokolebljivom odlučnošću da ustraju, bez obzira na izazove koji im se nađu na putu.
-
Kako gledaš na činjenicu da sve više mladih iz BiH odlazi odavde?
Razumijem mlade ljude koji odlaze iz Bosne i Hercegovine jer ih je sistem na neki način razočarao, povrijedio ili učinio veliku nepravdu, što je, nažalost, česta situacija. Svi težimo ka boljem, i potpuno podržavam one koji odlaze radi ličnog usavršavanja. Istovremeno, vjerujem da je važno da se nakon sticanja vrijednih međunarodnih iskustava i znanja mladi ljudi vrate kako bi doprinijeli svojoj zemlji. Bosna i Hercegovina ima ogroman potencijal i brojne vrijednosti. Iako sam svuda putovala- moj dom, moje Sarajevo je nezamjenjivo. Bilo bi idealno kada bismo svoje napore usmjerili na stvaranje boljih životnih uslova u našim zajednicama, umjesto da ih tražimo vani. Naravno, to je moguće samo u sredinama gdje vladaju mir i pravda, što je, nažalost, često izazov u našem društvu.
-
Upoznaješ mnogo mladih ljudi iz cijelog svijeta kojima je takođe misija da promijene svijet. Po čemu oni žive bolje, a šta je to što je kod nas ipak ono nešto?
Zahvalna sam i sretna što svakodnevno imam priliku komunicirati i surađivati s mladima iz cijelog svijeta, koji dijele misiju da promijene svijet. Kroz ta iskustva, zaključila sam da nigdje ne postoji savršena situacija i da se svako bori sa svojim vjetrenjačama. Bilo je trenutaka kada sam pomislila da je “kod nas ipak zlatno u odnosu na druge”, ali i trenutaka kada sam duboko tugovala zbog korumpiranog sistema u BiH, sukoba, femicida, sistemskih propusta, mržnje, nacionalizma i drugih problema.
Trenutno smatram da nijedna zemlja nije u idealnoj situaciji. Mladi koji žive bolje su oni čije zemlje nisu opterećene ratnim sukobima. S druge strane, mi iz Bosne i Hercegovine se od rođenja suočavamo s posljedicama rata.
-
Ko ti je najveća podrška i koliko je podrška važna na tom putu?
Često ponavljam da su meni podrška i ljubav najbitniji u životu. Podržavati i voljeti nekoga je ljepše od svega što radimo.
Kada sam se odlučila za studij izvan BiH, nisam bila svjesna koliko je to teško, iscrpno i koliko postoji nepredvidivih problema i izazova. Na ovom putu moja neizostavna i najznačajnija podrška su mi ljudi koji su me objeručke dočekali u Slovačkoj, a to su gospodin Munir Pašagić i gospođa Amra Sarajlić. Ne postoje riječi zahvalnosti kojima bih im se odužila i iskazala koliko sam zahvalna za svaku njihovu pomoć, pozive i poruke i u teškim i lijepim situacijama. Podrška mojih najboljih prijateljica je također nešto što krasi svaki moj uspjeh, ali i podsjetnik koliko vrijedim onda kada mi se krila malo umore.
-
Kako ti kao mlada osoba reaguješ na povećan broj femicida u cijelom regionu?
Posebno sam osjetljiva na teme nasilja, uključujući povećan broj femicida u cijelom regionu. Svaki slučaj femicida me boli, a još više me boli pasivnost okruženja. Koliko god želim izrasti u stručnu osobu u oblasti ljudskih prava i zaštite žrtava nasilja, svaki put mi je izuzetno teško nositi se s novim slučajima. Istraživanje i svjesnost o brutalnim femicida čine me svjesnom koliko su duboko ukorijenjeni problemi u našem društvu i koliko je važna borba protiv njih. Svaki novi izvještaj o takvim tragedijama me dodatno motivira da radim predanije, ali i emotivno opterećuje. Teško je pomiriti se s činjenicom da sistem reže žensku kožu, prljavim rukama pohlepno skida sve slojeve od kojih smo satkane. Sistem štiti nasilnike, VIP ličnosti zvane “Od ranije poznati policiji”. Sistem guši ženski glas, potiskuje sve lijepe snove i čini da se sa svakim udisajem osjećamo manje vrijednom. Sistem glorifikuje patrijarhalne norme, dok istovremeno demonizuje slobodu i ravnopravnost. Ovom sistemu i njegovim bijednim čuvarima ne odgovaraju obrazovane, vrijedne, omnipotentne i glasne žene. Zbog svega toga, moram(o) biti glasna podrška ženama oko nas, jer bez nas ovaj svijet neće postati sigurnije mjesto za život.
-
Koliko je danas formalno obrazovanje važno za uspjeh na bilo kom polju?
“Scientia potentia est” – “Znanje je moć.” Formalno obrazovanje je temelj za sve što radimo. Pored formalnog obrazovanja važno je dodatno učiti i proučavati svijet oko nas.
-
Koliko su ti društvene mreže važan kanal ka uspjehu?
Društvene mreže su izuzetno važne za mene, jer putem njih stvaram svoju zajednicu koja ima stvarnu moć da mijenja stvari, promoviše dobre priče i pokreće konstruktivne akcije. Ove platforme omogućuju mi da doprem do širokog broja ljudi, dijelim svoje ideje i inicijative te organiziram aktivnosti koje mogu imati značajan utjecaj.
