Tri žene koje su probile zvučni zid Indije

Avani, Mohana i Bhavana. Ovo su tri imena vrijedna pamćenja, jer ove tri žene mijenjaju istoriju. Odlučnost i istrajnost su ih do cilja i dale im krila, doslovno: one su postale prve žene piloti Indijskih vazušnih snaga (IVS) i tako promijenile Indiju zauvijek.

Kadetkinje Avani Čaturvedi, Mohana Sing i Bhavana Kant su otvorile novo poglavlje indijskih Snaga odbrane, koje su se dugo protivile ulasku žena u njihove redove. Međutim, ove mlade djevojke, prekoračivši dvadesetu godinu, prekoračile su i granicu postavljenu ženama i omogućile da se u ratnim igrama one nađu i u borbenim ulogama.

Za Mohanu, čiji je otac vojni namjesnik indijskog vazduhoplovsta, a djed držao mitraljez u kopnenim snagama, odluka da se priključi vojsci je bila logičan slijed: “Želim da nastavim porodičnu tradiciju služenja naciji, a koji bi bolji način bio od vojske i vojnog pilota? Sanjam o tome da postanem dio budućih borbenih misija svoje zemlje i da se borim za svoj narod”, dodala je ona ističući da joj je cilj da bude među najboljim pilotima, čineći svoje roditelje ponosnim.

Potvrdu svog truda i upornosti ove tri djevojke će dobiti na skoroj paradi Akademije, kada će zvanično postati oficirke zadužene za vazdušne borbe. Nakon što im čestita ministar odbrane lično, one će biti upućene u jednu od vojnih baza kako bi nastavile sa daljim pripremama. Ova jednogodišnja obuka će ih spremiti za direktne sukobe, učeći ih borbenim manevrima i upotrebi oružja. Nakon intenzivnih treninga, početnice će umjeti da se snađu u svim situacijama i biti spremne da se ravnopravno suprotstave kako borcima u starim MiG-21s tako i onima u novim Sukhoi-30MKIs avionima.

Iako je prijemom tri nove članice srušen odbrambeni zid odbrambenih snaga Indije, vojska i mornarica i dalje ne namjeravaju da uključuju žene u oklopne ili artiljerijske jedinice, niti da im daju mjesto na ratnim brodovima. Čak ni Vazdušne snage, u kojima 94 žene koje upravljaju helikopterima i transportnim avionima, ne vide ulazak u borbene odrede i direktne sukobe definitivnim, već ga uzima za kratkotrajni test.

Ipak, ovaj petogodišnji eksperiment može da dokaže da žene zaslužuju da stoje rame uz rame sa svojim muškim kolegama i da gledaju oči u oči (ili da kažamo krilo uz krilo) sa svojim protivnicima. I protivnicama.

Vidjećemo za pet godina.

Do tada – želimo sreću hrabroj ženskoj trojci i vjerujemo da će promijeniti svijet, bar za milimetar. A vi razmislite o milimetru koji biste vi željele da pomjerite.