Žena je snaga! Žena je moć! Žena, sa svakim novim problemom, kroz život korača još snažnije.
Nisu ovo floskule, već istina. Znaju to i Udružene žene Banjaluke, koje će večeras od 18 časova u hotelu “Bosna” u Banjaluci obilježiti čitave dvije decenije rada. I ne paradno, uz hranu i piće, već radno. Donatorskom večeri u kojoj će biti formiran Fond za ekonomsko osnaživanje žena, onih koje su prošle kroz porodično nasilje. Pozvani su svi koju želeda pomognu da ova ideja zaživi onako kako i zaslužuje.
Dvije decenije teško je opisati u tek nekoliko rečenica, pogotovo ako iza vas gotovo svakodnevno ostaju sjajni rezultati.
U početku, pružale su pravnu pomoć ženama koje su im se u velikom broju javljale zbog nasilja i razovda. Tako je, zahvaljujući njima, društvo počelo da prepoznaje nasilje kao problem. Otvorena je i SOS linija 1264 za pomoć žrtvama. Otvorile su i savjetovalište sa psiho-socijalnu pomoć i na kraju Sigurnu kuću, koja je utočište mnogim majkama sa djecom.
Ovo je bio samo početak. Udružene žene, njih petnaestak vrlo stručnih za razne oblasti, ali i velikih boraca za prava žena, počele su da lobiraju prilikom donošenja zakona. Bile su glasne pa su njihove sugestije ušle u pojedine članove zakona koji se bave porodicom.
“Nasilje nije bilo društveni problem sve do 2000. godine. Učinile smo sve da zakonski bude inkriminisano. Tako nastaje Zakon o zaštiti od nasilja u porodici RS. Učinile smo da finansiranje Sigurne kuće ide na teret entiteta. Tačnije 70 odsto troškova plaća Vlada RS, a 30 odsto lokalne zajednice iz kojih žrtve dolaze. Problema ima i danas, mada se trudimo, koliko je do nas, da sa svim institucijama ostvarimo što bolju saradnju”, priča za “Lolu” Amela Bašić-Tomić, koordinatorka Sigurne kuće.
Prema Konvenciji Savjeta Evrope, koju poštuju i po kojoj rade, Udružene žene se trude da žrtvama svi servisi budu dostupni, kako bi lakše prošle kroz ovaj životni period. Sarađuju sa centrima za socijalni rad i policijom. Dešava se da u institucijama imaju negativan pristup žrtvama nasilja, o čemu svjedoče izjave žena koje su prošle torturu.
“U komunikaciji sa tim institucijama nastojimo da govorimo iz pozicije žrtve, kako bi njene potrebe bile zadovoljene. One u Sigurnoj kući ostaju do šest mjeseci, mada zakon predviđaju i dodatnih pola godine, ukoliko je potrebo, a u nekim slučajevima do potpunog okončanja sudskog procesa”, priča Bašić-Tomić.
Problem je, kaže, kada žrtve napuste taj siguran dom. Obično su bez posla i mjesta za stanovanje, sa djecom školskog uzrasta. I tada im izlaze u susret i pomažu pri zaposlenju, a onda u kontaktu ostaju i narednih 18 mjeseci.
“Da bismo ovakve probleme lakše rješavali, formiraćemo Fond, kako bismo pomogli žrtvama na najbolji mogući način”, ističe Bašić-Tomić i dodaje da su pozivnice stigle na mnoge adrese političara i institucija te se nada dobrom odzivu.
Udružene žene se bore i za ravnopravnost polova i zbog toga sarađuju sa svim političarkama iz bh. stranaka, ali i sličnim udruženjima širom BiH i regiona. Zahvaljujući tom pravcu djelovanja žene su postale vidljive i u Izbornom zakonu BiH, Zakonu o radu RS i Zakonu o ravnopravnosti polova BiH.
Nova ideja, koja već oživljava je i mreža podrške za žrtve ratne torture u pet regija RS, što podrazumijeva pomoć ženama koje su prošle kroz ratne strahote i mučenja, ali i pripreme za svjedočenja protiv počinilaca pred sudovima u BiH.
Razloga je mnogo da večeras svi budemo dio donatorske večeri.
Razloga je mnogo da zajedno formiramo Fond za ekonomsko osnaživanje žena.
Razloga je mnogo da se borimo protiv nasilja.
Razloga je mnogo da pokažemo da postojimo i da smo ravnopravne u društvu.
Zato, podržimo zajedno Udružene žene Banjaluke!
