Kada mi neko pokloni saksiju cvijeća, ja toj biljčici istog momenta zaboravim ime. Onda pitam moram li je često zalijevati, moram li joj tepati, pričati, puštati Baha i Betovena… Stavim u neki ćošak, da gosti vide kako je lijepa, i poslije mjesec/dva ona se osuši.
Ako nije do moje brige o njoj, onda je do njenog stresa. Sigurno! Pa meni je i drvo života umrlo poslije pola godine.
Jer, znam, teško se naviknuti na tempo u mojoj kući, ali i moju zaboravnost i rastrzanost između obaveza. Na trku moje zvijezde koja malo-malo nešto potkači i sruši, koja otkriva svijet pa voli da otkine ovo i ono. Tako bi u ruci mogao da se nađe list nesrećne biljke koja nikome ništa nije skrivila.
Tada bi me uhvatio strah. Je li progutala komad tog lista? Kako se ono zove biljka, da guglam? Hoće li joj jezik oteći? Šta ako je to sve otrovno? Na kraju, kako prisustvo neke biljke može da dijete? U principu, svaka biljka ima spisak razloga za i protiv i nijedna ne smije da bude nadohvat dječije ruke.
Kućne biljke mogu da budu veoma otrovne, ali ima i onih koje vrlo pozitivno djeluju na zdravlje. Da se razumijemo, ništa od ovoga nećete dati djetetu da žvaće, ali cvijeće u stanu može da bude pravi izvor zdravlja.
Botaničari kažu da je mnogo razloga zbog kojih na cvijeće možemo da gledamo kao na čuvara zdravlja. Ono, kada se redovno zalijeva, pročišćava zrak, upija elektromagnetska zračenja, umanjuje stres, širi pozitivnu energiju, štiti nas od buke, uljepšava prostor, suzbija neugodne mirise… Da ne bih, potpuno neuko, ubjeđivala sebe zašto mi je potrebna saksija u stanu, izguglala sam jedan zanimljiv primjer.
NASA je devedesetih godina prošlog vijeka sprovela istraživanje tako što je tokom dvije godine biljke uzgajala u zasebnoj komori od pleksiglasa, u klimi kakva prevladava u domu ili kancelariji. U te komore svakodnevno bi se ubacila tačno određena količina zagađivača, a nakon 24 sata, mjerila bi se količina štetnih tvari u zraku pa uporedila s količinom izmjerenom prije zagađivanja. Rezultati su bili iznenađujući. Pojedine sobne biljke, u roku od 24 sata uklonile su do 90 odsto različitih toksičnih tvari iz prostorija.
To su gerber, margarita, hrizantema, afrička ljubičica, orhideja, sanseverija, dracena (drvo života), mirni ljiljan, bršljan, filadendron, aloa vera, različite vrste palmi, paprat, čuperasti hlorofi. Lavanda je odličan izbor, ako želite ubrzati ozdravljenje i oporavak. Sve ovo možete da držite u kući, ali tako da djeca ne mogu da priđu.
Među brojnim zagađivačima zraka u zatvorenom prostoru izdvaja se formaldehid. Prisutan je u pjenama za izolaciju, ljepilu, iverici, plastici, papirnim maramicama i ubrusima, zavjesama, osvježivačima prostora, sredstvima za čišćenje, dezodoransima, lakovima za nokte i u brojnim proizvodima za njegu lica, tijela i kose. Upravo zbog toga cvjećari i botaničari savjetuju da u prostor unesemo biljke poput aloe vere i sanseverije.
Kada smo prečistili zrak trebalo bi da znamo i da te kućne biljke oplemenjuju prostor negativnim jonima, koji hronično nedostaju u zatvorenom prostoru. Jer, oni vitalizuju stanice u mozgu, poboljšavaju rad metabolizma, koncentraciju i budnost, povećavaju otpornost prema bolestima, dobro pomažu kod glavobolje, alergije i astme.
E, sad, iza lijepog lista i velikog, divnog cvijeta često se krije opasnost. Iako je većina biljaka bezopasna, pojedine vrste mogu da izazovu nepoželjne reakcije poput alergija, osipa, povraćanja, proliva, bolova u stomaku… U zavisnosti od količine koju je dijete progutalo, reakcije mogu biti slabijeg ili jačeg inteziteta.
Oleander, ricinus, i klinija su veoma otrovne biljke pa žvakanje njihovih dijelova može imati fatalne posljedice, čak i u malim količinama. Oleander sadrži toksine koji izazivaju promjene u srčanom ritmu i cirkulaciji krvi. Gutanje samo jednog lista može biti smrtonosno. Ricinus sadrži otrovni alkaloid ricin. Otrovni su listovi, a naročito sjeme. Simptomi trovanja su povraćanje, jaki stomačni bolovi, snažan osjećaj žeđi i halucinacije. Unošenje jedne do tri semenke u organizam može imati fatalan ishod. Klinija je, takođe, izuzetno otrovna. Jak otrov iz lista i stablljike nadražuje sluzokožu, pa ako je dijete proguta, dolazi do oticanja u grlu, otežanog disanja, mučnine i povraćanja. Otrov je toliko jak da u mnogim slučajevima izaziva trajna oštećenja jetre, kažu botaničari.
Difembahija sadrži velike količine kalcijum-oksalata. Cijela biljka je otrovna, a naročito stabljika. Ukoliko slučajno dospije do usne, otiče jezik i javljaju se smetnje u govoru. Filadendron, monstera, božićna zvijezda i kozlac su takođe cijele otrovne. Ako se progutaju, opasne mogu da budu i narcis, rododendrom, anemona, bršljen, hortenzija i đurđevak. Ove biljke kad se unesu u organizam uzrokuju stomačno – crijevne smetnje, smetnje u radu srca i promjene u funkciji nervnog sistema.
Razmislite dvaput prije nego što unesete neku biljku i raspitajte se o čemu je riječ. Sve ovo može da bude lijepo, ali, koliko lijepo, toliko i loše po dijete.