Jedan od najvećih knježvnika bivše Jugoslavije Duško Trifunović, ostavio je iza sebe 20 zbirki poezije, četiri romana i nekoliko drama.
Sa pisanjem je počeo prilično kasno, u 22. godini. Sam je rekao da je prvu zbirku pjesama napisao na vratima vagona, jer je radio kao bravar i pravio vrata za vagone. Godine 1958., sa 25 godina starosti, izdaje prvu knjigu u Sarajevu. Radi se o zbirci “Zlatni kuršum” koja je dobila Brankovu nagradu.
Radio je i na televiziji, gdje je bio autor emisije “Šta djeca znaju o zavičaju”. Sarađivao je sa legendarnim Bijelim dugmetom i pomagao im oko tekstova pjesama, pa je napisao “Ima neka tajna veza” i “Šta bi dao da si na mom mjestu”. Kasnije je pisao za Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Arsena Dedića, Gabi Novak… Više od 230 njegovih pjesama je komponovano.
Na početku rata u BiH se seli u Novi Sad, gdje umire 2006. godine. Sahranjen je u Sremskim Karlovcima.
Grešio sam mnogo
Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji – sve je drugo tuđe.
Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.
Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao – ni kad biste hteli.
Duško Trifunović