Katarina Žutić (1972) je već odavno mnogo više od kćerke Svetlane Cece Bojković i Miloša Žutića, doajena jugoslovenskog i srpskog glumišta. Tokom godina na sceni, ona je postala višestruko nagrađivana glumica, muzičarka, aktivistkinja – „princeza urbanog Beograda“, kako ju je svojevremeno opisao magazin Playboy, čiju naslovnicu je krasila u julu 2004. godine.
Za svoje „ja“ izborile su se i deceniju mlađe Kalina Kovačević (1983), kćerka glumice Ljiljane Balgojević i dramaturga Siniše Kovačevića, i Bojana Bambić (1981), kćerka glumice Radmile Živković i snimatelja Predraga Bambića.
Priče poput njihovih su se s vremena na vrijeme pojavljivale na srpskoj glumačkoj sceni. Djeca uspješnih umjetnika i TV ličnosti su dolazila, demonstrirala talenat i naslijeđeni dar za javni nastup, neka uspjela da se izbore za prostor i izgrade sebi ime, a druga karijere nastavljala u sasvim drugačijim oblastima.
Ovih dana, međutim, na toj sceni stasava cijela nova generacija glumica koje su tek u dvadesetim godinama, ali već plijene pažnju svojom ljepotom i iskazivanjem ozbiljnog glumačkog potencijala – i svima njima su roditelji lica koja su nam dobro poznata.
Da li će i one uspjeti da dostignu, možda i prestignu slavu svojih roditelja, vrijeme će pokazati, ali već sada zaslužuju da ih pobliže upoznamo.
Tamara Aleksić (1992)

Kćerka poznate voditeljke Tanje Peternek Aleksić i reditelja Gorana Aleksića umjetnost je upoznala sa svega šest godina, u Pozorištancetu „Puž“ Branka Kockice, ali i u porodici, gdje se već u tom uzrastu susretala sa filmovima Miloša Formana.
Njen glumački talenat isplivao je na vidjelo 2012. godine, kada je postala dio ekipe filma i serije „Šešir profesora Koste Vujića“, a pjevačkog su svi postali svjesni dvije godine kasnije, kada je izabrana između više od 100 kandidatkinja za ulogu u predstavi „Dogvil“ Kokana Mladenovića.
Onda su došli „Jagodići“, pa „Sinđelići“, a Tamara je sada slavna ljepotica Lenka Dunđerski, u seriji „Santa Maria della Salute“. U međuvremenu, njenu ljepotu su poredili sa Nikol Kidman, Skarlet Johanson i Milenom Dravić.
„Kada mi je rekla da će studirati glumu, zamolila sam Bosketa (Ivana Bosiljčića), koji je veliki i glumac i čovek, da joj skrene pažnju kakav je to posao. On ju je posavetovao: ‘Biti glumac je najteži posao, a teže od toga je samo biti glumica’. Pitao ju je i da li je sigurna da to želi, a ona je bila samouverena: ‘Želim samo to i ništa drugo.’ Kada je to izgovorila, Ivan me je pogledao i samo je izustio: ‘Pa evo, ja sam probao'“, rekla je Tanja Peternek u jednom intervjuu za Blic.