Nekada su očevi na svojim leđima nosili teret hranitelja cijele porodice. Libby Lyons, direktorica Agencije za rodnu ravnopravnost, smatra da kao što mnoge majke danas žele imati uspješnu karijeru, tako i očevi žele biti aktivnije uključeni u podizanju djece.
Genarro Folino, menadžer maloprodaje dizajna je jedan takav otac. Uzeo je slobodne dane kako bi pomogao svojoj ženi koja se željela vratiti na posao i postao je osoba koja najviše brine o njihovom djetetu.
„Moj otac je umro prije nekoliko godina. Nisam ga mnogo viđao dok sam odrastao zato što je radio u fabrici i zato nisam htio da se isto desi mom sinu Julianu“, objašnjava Genarro. Imao je sreće zato što njegov poslodavac u kompaniji „Stockland“ pruža beneficije za roditeljsko odsustvo koje je mogao prihvatiti bez straha da će to negativno uticati na njegovu karijeru.
No, nisu svi očevi u Australiji iste sreće. Podaci iz Agencije za rodnu ravnopravnost na radnom mjestu pokazuju da samo pola organizacija sa više od 100 poslodavaca koje nisu u javnom sektoru nude plaćena odsustva. Podaci pokazuju da su u većini slučajeva žene te koje uzimaju roditeljsko odsustvo.
Kada se muškarcima omogući roditeljsko odsustvo tokom prve godine života njihovog djeteta to im omogućava da o njemu brinu u trenutku kada se njihove supruge odluče vratiti na svoje poslove. No, čak i kada im je to ponuđeno, mnogi poslodavci tvrde da muškarci oklijevaju da iskoriste pravo na roditeljsko odsustvo. Slično je i sa fleksibilnim radnim aranžmanima koji su drugi krucijalni element u ohrabrenju očeva da preuzmu odgovornost brige o djetetu. Podaci pokazuju da skoro dvije trećine organizacija iz sektora koji nije javan sa više od 100 poslodavaca imaju ili fleksibilnu radnu politiku ili strategiju. Ipak, mnogo manji broj muškaraca se odlučuje na fleksibilni rad. Žene su tu još uvijek brojnije.
Zbog čega većina muškaraca ne uzima roditeljsko odsustvo i ne radi fleksibilno? Prema Libbynim riječima jedan od razloga je rodna predrasuda na radnom mjestu.
„Rodna pristrasnost na radnom mjestu može ozbiljno uticati na žene, ali i na muškarce, a naročito na one koji su očevi. Na primjer, izvještaj australijske komisije za ljudska prava je 2014. godine pokazao da je 27% očeva i partnera prijavilo diskriminaciju u vezi roditeljskog odustva i povratka na posao. Vjerovatnije je da će se muškarcima odbiti zahtjevi za fleksibilan rad i da će se smatrati da nisu dovoljno posvećeni svom poslu“, objašnjava Libby.
Libby je naglasila da poslodavci moraju uvesti roditeljsko odsustvo i fleksibilnije radne politike za muškarce kako bi postigli rodnu ravnopravnost na radnom mjestu. Prema njenim riječima, jedna od najvažnijih stvari je promjena mišljenja i kulture na radnom mjestu. Genarrov slučaj pokazuje kako i poslodavci i radnici mogu imati koristi od ovoga. Zahvaljujući šemi roditeljskog odsustva u kompaniji „Stockland“ se povećala stopa vraćanja na posao i odanost radnika.
Rodna ravnopravnost znači da i muškarci i žene trebaju raditi zajedno kako bi stvorili jednake mogućnosti i prave izbore za sve.
Izvor: The Guardian
