Prijava
Lola Magazin
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Čitanje: Gledam Siriju, a vidim svoju zemlju. Vidim one rane koje još nisu zacijelile.
Podijeli
Lola MagazinLola Magazin
Font ResizerAa
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Pretraga
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Loguj se Prijava
Zaprati Lolu
© 2022 Lola
Lola Magazin > Blog > Uncategorized > Gledam Siriju, a vidim svoju zemlju. Vidim one rane koje još nisu zacijelile.
Uncategorized

Gledam Siriju, a vidim svoju zemlju. Vidim one rane koje još nisu zacijelile.

Brankica Rakovic
Objavljeno 17/01/2012 13:34
Brankica Rakovic
Podijeli
Podijeli

Imamo grad. I imamo muslimane, katolike i pravoslavce. Potaman za sranje, svjetskih razmjera.

Imamo starca. Stari grad. Zapis kaže najstariji ikad. I imamo grad kojem smo polomili ruke i noge, izvadili mu oči, iščupali utrobu, iskasapili mu dušu. Imamo grad koji smo ubili.

Pod ruševinama imamo dječije oči. Prašnjav pogled iz narandžaste stolice u bolnici. Muk na dječijem licu. Imamo dječaka, krvavog, koji nas gleda iz stolice u bolnici, u svom gradu bez duše.

Preporučeno

Šta nas je naučio ovogodišnji Prajd, i zašto nije sve tako ružičasto
“Nije ti ovo Srbija, pi**a ti materina”. Šok, šok, šok!
Heroji Ex-Yu država: Zajedno spasili 57 života!

I imamo djevojčicu. I njenu mamu, koja, eto, zna engleski, pa nam pišu poruke. Da ne vide izlaz i da se boje da je životu kucnuo čas.

Osvrćem se i naokolo vidim ranjena mjesta. Gradove stradalnike. Vidim Maj Lai, vidim Hirošimu, Nanking. Vidim Minhen, Njujork i vidim Knin. I Vukovar i Pariz i Srebrenicu. Vidim Jasenovac. A gledam Alep.

alep2

Vidim ubijena podneblja i njihove ljude u prašini, u beznađu, zaboravljene, prepuštene zlu, vidim ljude koji nemaju kud, a nekud se mora, koji ne spavaju, ne jedu, ljude koji pate, koje boli, koji su ranjeni, obespravljeni, kojima smo oteli pravo na sreću, pravo da odrastu i postanu dobri ljudi, ljude koje ubijamo, a uporno ih održavamo u životu, igrajući svoje velike igre. Vidim male ljude i velike igrače. I uskovitlane želje i ambicije. Velike bitke i male civile. I muka mi je.

Gledam Siriju, a vidim svoju zemlju. Vidim one rane koje još nisu zacijelile. Vidim ovo parče zemlje vijekovima unazad, tužno i nikad dovoljno jako da oprosti i zaboravi. I vidim muslimane, katolike i pravoslavce. Tamo negdje, a ovdje. Gdje vode ratove i uništavaju sve pred sobom. I teške riječi, optužbe, uvrede. Vidim zlo koja izjeda i gradove i njegove ljude. I zemlje, našu, baš kao i Siriju, i sve te velike zaigrane sile. I vidim pakao na zemlji, naše remek-djelo. Najbolje što imamo da ponudimo svojoj djeci, kojoj iz jedne sise dajemo mlijeko, a drugom smo ih zadojili mržnjom.

Totalno smo podvojeno društvo, u nama žive stotine ličnosti. Sirijska porodica nam je tuga na srcu, s pravom, a komšijsko dijete tek datum u istorijskom kalendaru i to onako pogrešno interpretiran. Bližnje unutar vlastitih granica smo sveli na statističku grešku. Tek rijetke proganjaju neke dojučerašnje žice, jame i roze pidžame. Toliko jako da nešto poduzmu i mijenjaju nas sve zajedno na bolje.

djecak-alep

A svi ti gradovi nam neće oprostiti. Kamen možda, al onaj život oko njega sigurno ne. Ljudi će preživjeti, baš kao i naša potreba da im nanosimo bol. Sutra u nekoj novoj, tuđoj zemlji, zbog koje ćemo plakati i pomalo navijati za nekoga, nama ispravnijeg. Dok ginu djeca.

To je sve što ja vidim. Dječiju suzu i blato. Pustoš. I neke sutrašnje junake i još veće gubitnike, sve nas. Tužnu izmaglicu u daljini. I naše zajedničke najveće sramote.

 

Ima tamo negdje jedan grad,

gdje kiša mora stati,

kad čujem pjesmu ptica,

dječji smijeh,

tad ću znati…

 

Crna udavača

TAGOVANO:Alepempatijasukobižrtve
Podijeli članak
Twitter Email Kopiraj link Štampaj
Autor Brankica Rakovic
Follow:
Kada biste život u njegovim najradosnijim izdanjima zamišljali kao žensku osobu, mogli biste da ga zamislite u liku Brankice Raković
Prethodni članak Nataša Novaković: Društvene mreže su nam donijele istinu
Sledeći članak Pampers i UNICEF – “1 pakovanje = 1 vakcina koja spašava život”
20 stvari koje već danas možete uraditi da se osjećate bolje, i vi i oni oko vas

Nikad nisam položila vozački ispit iz vrlo prostog razloga: Ne privlači me…

9 min za čitanje
Šta nikako ne smijete raditi dok traje pubertet. Ali nikako!

Sve novopečene mame, od onog trenutka kada to postanu su uvjerenja kako…

5 min za čitanje
Znate li ko su iznajmljivači i vozači sa srcem?

Grupa na društvenoj mreži Facebook Iznajmljivači sa srcem - Bosna i Hercegovina,…

5 min za čitanje
Šta mislite, za koliko je prodata usna harmonika Boba Dilana?

Prodaja instrumenata na aukcijama po basnoslovnim cijenama, poput Kleptonove gitare koja je…

2 min za čitanje

Slični postovi

Uncategorized

Svekrva je zaboravila da je i ona nekad snaja bila

Autor Brankica Rakovic 3 min za čitanje
ŽIVOTIZDVOJENO

Muškarac kog treba da imamo u životu kad ostarimo: Ima ovih 9 osobina

Autor Lola Magazin 7 min za čitanje
Uncategorized

Ratovi sjećanja: Samo da sjećanje ne izgubi moć govora!

Autor Brankica Rakovic 3 min za čitanje
Lola Magazin
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja

© Prava zadržava Lola Magazin

Pozdrav od Lole!

Prijavi se ako možeš