U Danskoj, učenje empatije jednako je važno kao i učenje književnosti i matematike i ono je sastavni deo nastavnog plana za đake od šeste do 16. godine.
Da li ćemo ikada dovoljno “porasti” da prihvatimo bez obilnijeg krvarenja rečenicu medicinske sestre sa precizno povučenim alajnerom, pred jutarnju vizitu:
U Danskoj postoji obavezni predmet u školi koji se sluša sat vremena sedmično, a na kome djeca uče da pomažu drugarima iz razreda i da se takmiče samo sa samima sobom.
Sasvim je razumljivo zašto se zavlačenje u knjige i čitanje smatra samotnim, usamljeničkim hobijem. Ipak, za razliku od gledanja televizije, bilo bi zaista teško čitati knjigu sa grupom ljudi ili makar samo jednom drugom osobom.
Mislim da je to bilo u ljeto 2017. Moguće je da sam tu priču već negdje spomenula/napisala, ali sad izlazi na površinu bolnije nego onda kad se dogodila.
Zajedno s neprofitnom organizacijom koja podiže svijest o darivanju organa snimili su tužne fotografije kako bi prikupili novac za medicinsko istraživanje i pomogli drugima.
Ubrzani ritam života, razvoj novih tehnologija i stres samo su neki od razloga zbog kojih nam se više nego ikad čini da su se ljudi otuđili jedni od drugih. U posljednje vrijeme sve više ljudi se žali na nedostatak empatije…
Nakon što je izašla moja zadnja kolumna o paničnim napadima, inbox mi je vrvio porukama ljudi o njihovim iskustvima – od onih mlađih od mene pa do žena starih kao moja majka koje su u braku i imaju djecu. Bilo…
Jučer popodne nestrpljivo čekam autobus za jedno mjesto kraj Osijeka. Na stranicama s polascima piše da je moguće +/- odstupanje pet minuta od napisanog vremena. Već tad sam čekala 10 minuta. Iza mene na klupici sjedi dvoje mlađahnih tinejdžera, muško…
Imamo grad. I imamo muslimane, katolike i pravoslavce. Potaman za sranje, svjetskih razmjera. Imamo starca. Stari grad. Zapis kaže najstariji ikad. I imamo grad kojem smo polomili ruke i noge, izvadili mu oči, iščupali utrobu, iskasapili mu dušu. Imamo grad…
