Ako zanemarimo plate i mogućnosti koje su niže u svakom pogledu od muškaraca, postoji još nešto što muči žene. Uvrede i mržnja koje vrebaju iza svakog ugla, veoma lako postaju nevidljive u patrijarhalnom obojenom društvu. Kris Ričards, muzički kritičar Vošington Posta, reagovao je putem tvitera o člancima koje je pisala njegova žena, ali i on. Imali su priče na istoj stranici. Njegova je bila o dodjeli Gremija, a njegova žena Kejtlin pisala je o sedmogodišnjoj djevojčici iz Sirije koja je primjer istrajnosti i borbe za vrijeme užas u Alepu. Ubrzo su uslijedile poruke u inboks njegovoj ženi, rasista koji su čitali tekst. Nazivali su je raznim imenima, što se nikako ne bi moglo desiti njemu. Samim tim odlučio je reagovati, jer vjeruje da ne postoji razlog zbog kojeg se žene smije vrijeđati, a muškarce ne.
Njegova žena se kasnije oglasila na tviteru, zahvaljujući mu se na podršci, za koju smatra da je ključna prilikom borbe za jednaka prava muškaraca i žena. To su nevidljivi problemi, dok muškarci ne pričaju o njima. Žene koje rade u medijima suočavaju se svakodnevno sa seksizmom, uvredama i diskriminacijom iz jednog jedinog razloga. Zato što su žene. Istraživanje objavljeno u Gardijanu, ističe kako od deset novinara koji dobijaju uvrede u svoj inboks osam bude žena, dok dva budu muškarci crne rase. Međutim, sve dok to muškarci odobravaju, što rade i prećutno, stanje se neće mijenjati, jer se neće smatrati da postoji potreba. Zato kolege, prijatelji, supružnici, braćo, očevi, sinovi, podržite žene. Ne postoji razlog da to ne uradite, dok sa druge strane postoje milioni zbog kojih biste trebali.
Od deset novinara koji dobijaju uvrede u svoj inboks osam bude žena, dok dva budu muškarci crne rase.
