– Kako to misliš, djevica si?
– Pa nisam, nikada, imala seksualnog partnera, odgovorih mu sramežljivo.
– Jesi li sigurna?!
– Jesam.
– Baš sigurna?, upitao me je naginjući se prema meni.
– Pa jedino ako se nije nešto tamo dole zavuklo bez mog znanja. Ali poprilično sam sigurna da nije, odgovorih mu kroz šalu, pokušavajući prikriti neprijatnost.
– Ali ti baš dobro izgledaš. Ne bih nikada pomislio… Zgodna si i plava si.
Pomislila sam u sebi: Šta mu sad znači to „plava si“ u cijeloj ovoj priči, ali sam samo odgovorila sa „hvala.“
– Znaš Tea, nastavi moj partner, ja bih djevojku mogao čekati mjesec dana, možda dva. Ali ako ti nju čekaš duže od tri mjeseca to ti je znak da nešto sa njom nije u redu. Možda bi ti trebala porazgovarati sa psihologom jer… Znaš, nije to normalno.
I te riječi su me baš zatekle. Način na koji ih je izgovorio je bio krajnje degutantan. U tom trenutku toliko mi se steglo grlo i osjetila sam da sam na rubu suza. Zar je to to? Zar je to sve što imam za ponuditi? Zar toliko vrijedim? Mjesec- dva? Tada sam i ja rekla nešto sa čime se ne ponosim, a to je da postoji razlika između kretena i kretenčine i da je on kretenčina. To nam je bio zadnji sastanak. Poslije toga se nismo vidjeli.
Dugo vremena sam razmišljala o toj rečenici. Nažalost on nije bio ni prvi, a ni poslednji koji je na taj ili na sličan način odreagovao. Nikada nisam krila da sam djevica, niti sam se ponosila time. Tema seksualnih odnosa se sama od sebe nametne ili kroz šalu ili pak kroz ozbiljan razgovor obično negdje poslije trećeg, četvrtog sastanka, i tada kažem ono što jesam jer ipak mislim da treba biti iskren prema osobi sa kojom se viđamo. U većini slučajeva tu bi se i zaustavljalo naše viđanje.
Naravno bilo je i situacija gdje momcima to nije smetalo, ali te veze bi se završile poslije dva- tri mjeseca uz obrazloženje kako trenutno ne žele ništa ozbiljno, ili kako sam previše dobra za njih, ili kako nema one zaljubljenosti. Odbijanje kao i svako odbijanje boli, ali prema tim momcima ipak osjećam neku dozu zahvalnosti jer me nisu odmah na samom početku proglasili nenormalnom kao što se znalo dešavati. Odbijanje nikada nisam doživljavala kao nepoželjnost, niti je na neki način uticalo na moje fizičko samopouzdanje. Ali sam se znala zapitati da li su moji stavovi poželjni i prihvatljivi.
Zbog toga sam se često pitala, a i danas se pitam: Da li je moja nevinost toliko odbojna i da li ja stvarno propuštam svu zabavu ovoga svijeta?
Seks jeste prirodna stvar i to ne poričem. Ali ja ne želim da imam seks, ja hoću da vodim ljubav. Ja hocu da budem nečija i da me neko želi, ne zbog toga što treba da zadovolji svoj nagon, nego zbog toga što sam mu potrebna, isto onoliko koliko je i on potreban meni.
I ne. Nikada nije bilo pitanje religije, braka, neželjene trudnoće, ili nečega drugog. Oduvijek je bilo pitanje ljubavi. One istinske ljubavi, prave ljubavi. Obostrane ljubavi koja ti daje sigurnost, i zbog koje se živi. One najsnažnije emocije koja postoji. I koja mora da postoji inače sve ovo ne bi imalo smisla. Ljudi izgleda ne razumiju da je velika razlika između vođenja ljubavi i seksa.
Ja kao neiskusna djevica vidim tu razliku i razor u muško-ženskim odnosima. Nema iskrenosti, nema onog poštovanja, i sve se svodi na neke igrice, prevare, na zloupotrebe dobrote, na tjeranje inata. Glavni savjet današnjice je: „Nemoj ti njemu/njoj pokazati da ti je stalo. Pokaži mu/joj zube, da vidi da sa tobom nema šale.“
Ljudi ne ulažu sebe. Ljudi ne ulažu svoju dušu, nego ulažu samo svoje tijelo. Kao da se održava takmičenje ko će koga prije nasamariti i ko će se kome više inatiti. Ko će ispasti veći frajer i bolja riba.
Negdje sam pročitala jednu rečenicu koja glasi ovako: „Kada uklonite seks iz veze otkrićete da puno ljudi nema šta da vam ponudi.“
I kada razmisliš, shvatiš da to i jeste tako.
Ne mogu za sebe reći da nisam bila zaljubljena. Da nikada nisam željela nekog. Jesam. Bilo bi licimjerno od mene kada bih rekla drugačije. Ali jednostavno nisam bila spremna. Svako ima pravo na svoj život i na svoje odluke. Moja odluka je da moj prvi put bude sa nekim koga volim, i ko mene voli. Možda zvuči ofucano, ali je barem iskreno. Do sada nisam imala sreću da pronađem nešto takvo, ali to ne znači da neću i ne znači da nešto nije u redu sa mnom ili sa djevojkama kao što su ja.
Mada postoji jedno pitanje koje me muči, a to je: Da li muškarci jedino mogu voljeti ženu samo kroz seks?
