Lola će se u narednom periodu baviti pronalaženjem manje poznatih, ali i stavljanjem akcenta na poznate, ali premalo spominjane informacije o ljudima koji su obilježili naše živote kroz poslove kojima se bave. Tu zanimljivu seriju tekstova koje će činiti i brojne fotografije, jer one pričaju više od hiljadu riječi, započinjemo s jednom od najvećih glumica naših vremena – Milenom Dravić.
Znate li ko je ova djevojčica? Ona je sa pet godina postala balerina. Petogodišnja Milena balerina.
Milena Dravić je prije pedeset i sedam godina odglumila svoju prvu ulogu u crno-bijelom filmu “Vrata ostaju otvorena”, 1959. godine. Češki režiser František Čap joj je tada pružio priliku da se pokaže u ulozi Marije, Petrove sestre, a film je sniman po scenariju Vladimira Paskaljevića.
To je bio prvi korak u, kako se poslije pokazalo, maestralnoj karijeri ove glumice, a u taj magični svijet je ušla sa petnaest godina.
Tri godine kasnije, 1962. godine, Milena dobija priliku da glumi Ranku u filmu “Prekobrojna”, a koji je režirao Branko Bauer. Uloga u ovom filmu donijela joj je i “Zlatnu arenu” na filmskom festivalu u Puli, a s njom je i počela njena, zlatom obilježena, karijera. Nakon ove nagrade, kako sama kaže, postala je profesionalac.
Drugu “Zlatnu arenu” dobila je za ulogu krojačice koja se pridružuje partizanskom biciklističkom bataljonu u filmu “Biciklisti”, reditelja Puriše Đorđevića.
Čak i na ljubavnom planu, Milena je voljela da eksperimentiše pa je prije tridesete iza sebe imala već dva braka. Treća sreća stigla je tamo gdje je imala sreće i na profesionalnom planu – kroz glumu. Upoznala je ljubav svog života na snimanju filma “Horoskop”. Ona i Dragan Nikolić su uskoro postali najpoznatiji glumački par na području Jugoslavije, a ljubav je potrajala do Draganovog posljednjeg daha, skoro pedeset godina.
Milena i Dragan vjenčali su se na Vračaru i to usred snimanja filma. Zamolili su reditelja da kratko odu na pauzu, jer su umorni i iskoristili to da odu u opštinu, zajedno sa kumom Sekom Sablić.
Nastavila je da niže uspjehe pa je za film “Voda nešto nosi” 1978. godine dobila nagradu “Zlatni David” kao najbolja evropska glumica.
Sa nepunih četrdeset godina ostvarila je još jedno priznanje – bila je dobitnica Kanske filmske nagrade za ulogu Kaće u filmu “Poseban tretman” režisera Gorana Paskaljevića. Taj film bio je nominovan i za Zlatni globus u kategoriji stranog filma.
Milenin privatni život u vrlo maloj mjeri je dostupan javnosti. Jedna od zanimljivosti je da je Milena “izbačena” sa Akademije umjetnosti, jer je zbog snimanja filma bila odsutna više od mjesec dana. Iako je profesorica Ognjenka Milićević kasnije molila da se vrati, Milena je prema sopstvenim riječima “upala u mašineriju zvanu film” te je u tom periodu snimala tri filma godišnje, a paralelno redovno igrala predstave u Ateljeu 212.
Ona i Dragan često su se sretali na daskama koje život znače, ali i na malim ekranima. Ipak, zajedničko pojavljivanje koje im je donijelo rekordnu gledanost je ono u igranom filmu “Zona Zamfirova”, 2002. godine, a pod rediteljskom palicom Zdravka Šotre. Hadži Zamfira i Tašanu u bioskopima je pogledalo više od milion i dvjesta hiljada gledalaca što ovaj film čini najgledanijim srpskim filmom ikada.
Milena je u svojoj dugoj karijeri ostvarila više od devedeset uloga, a u skoro pedeset filmova glumila je glavnu ulogu.
Nakon skoro četiri decenije zajedničkog života i velike ljubavi kojoj su se mnogi divili, Dragan Nikolić je preminuo 2016. godine. Heroina regionalne glumačke scene, Milena, ostala je bez svog ličnog heroja. Bili su najpoznatiji glumački, ali i ljubavni par bivše Jugoslavije i uvijek su pronalazili savršenu mjeru kada je u pitanju dijeljenje intime – taman toliko da svi vide, a opet ne previše, kako bi uspjeli da zadrže ono najljepše za sebe.