Mlad, perspektivan, glasan i jasan u svojim obraćanjima, političar koji se za pet dana Saborskih zasijedanja javio 46 puta za riječ, mladić o čijem radu pišu mediji u Srbiji i Bosni, ali u Hrvatskoj često pokušavaju da o njemu ćute. Javnosti je poznat još od 2011. godine kada je, kao mladić od 25 godina, pokrenuo i vodio demonstracije za smjenu Jadranke Kosor. Danas je na jednoj od čelnih pozicija u Živom zidu. Ponudio se za intervju, Lola se našla na pravom mjestu u pravo vrijeme i odlučila da se dotakne nekih tema zanimljivih i nama i Ivanu.
Krenućemo od onog što je trenutno najsvježije kad ste vi u pitanju. Pitanje Evropske unije i NATO-a. Oštro ste kritikovali i jedne i druge. Vi ste u EU, BiH se kreće ka tamo, odnosno cupka u mjestu čekajući mjesto u redu. Kažite nam, treba li ući u EU? Zašto? Šta je alternativa?
Ulazak u EU predstavlja kraj BiH kao države koja, kakva god da je, vaša je i vi druge nemate. Na srcu mi je da se narodi u BiH izmire koliko god to zvučalo utopijski. Alternativa je suverena BiH, odnosno ono što ona trenutno nije.
Sigurna sam da pratite političku situaciju u regionu. Kako gledate na sve ono što se trenutno dešava u BiH? Jednom ste čak izjavili i da su mediji u BiH slobodniji nego u Hrvatskoj. Odakle takav stav?
U vrijeme kada sam u Hrvatskoj mogao samo sanjati o gostovanju na televiziji, imao sam širom otvorena vrata na lokalnim TV postajama u Republici Srpskoj, prvenstveno na OSM-u. Nažalost, u Federaciji je stanje medijske neslobode isto kao i u Hrvatskoj.
Jedan ste od najglasnijih, ali i najmlađih saborskih zastupnika, broj komentara oduševljenja koji stiže na vašu stranicu je svaki dan sve veći, a mediji budno prate svaki vaš korak. Neki to što radite karakterišu kao cirkus, neki su oduševljeni energijom koju imate. Kako gledate na život zastupnika? Koje su obaveze svakog od vas i zašto je normalna stvar, poput obraćanja, komentarisanja, aktivnog učestvovanja naišla na tako pozitivne reakcije? Šta biste poručili kolegama zastupnicima, u našem slučaju odbornicima?
Mediji me i dalje cenzuriraju, samo u manjoj mjeri. Jedini način na koji mogu diskreditirati istinu je da omalovažavaju onoga tko ju govori i to je žalosna činjenica. Život zastupnika je onakav kakvim ga zastupnik odabere, ja sam odabrao borbu za vlastiti narod te suverenost i samostalnost vlastite zemlje. Zbog toga sam izložen svim mogućim napadima i pritiscima od strane kontroliranih medija. To je cijena koju mora platiti svatko tko podigne svoj glas protiv tihe i prikrivene okupacije. Što se tiče kolega, volio bi da nisu samo lutke na koncu, već samostalne strukture ličnosti koje ispoljavaju svoju, a ne samo od drugih nametnutu volju i stavove.
Istražujući vaš lik i djelo, naišla sam i na to da su pokušali da vaš značaj u Saboru umanje čačkajući po vašoj prošlosti koja uključuje i HDZ. Međutim, vi ste se snašli i to koristeći – istinu. Kako gledate na svoj put od HDZ-a do danas?
HDZ je organizacija koju kontroliraju tajna društva, dakle, ima masonsku pozadinu, što je žalosno. Mnogi građani naše zemlje to još uvijek ne shvaćaju, premijer Plenković je samo glasnogovrnik i provoditelj politike koju je umjesto njega odredio netko drugi. Zahvalan sam Bogu na tome što mi je otvorio oči da sam to prepoznao na vrijeme i maknuo se od toga.
Kad smo već kod HDZ-a – SDP i HDZ – ima li razlike?
Po ključnim pitanjima nema razlike, i jedni i drugi podjednako služe Novom svjetskom poretku.
Recite nam, gospodine Pernar, može li pojedinac sam nešto? Kakvi su vam planovi?
Pojedinac ne može puno, ali ideje koje on iznosi mogu promijeniti svijest ljudi oko njega, tada on prestaje biti samo pojedinac i postaje faktor koji mijenja društvo.
Ulazak u EU predstavlja kraj BiH kao države koja, kakva god da je, vaša je i vi druge nemate. Na srcu mi je da se narodi u BiH izmire koliko god to zvučalo utopijski.
U svojim knjigama, bez imalo uvijanja, naveli ste imenom i prezimenom ljude koji su, prema vašem mišljenju, odgovorni za ovakvo stanje u Hrvatskoj. U kakvom je stanju Hrvatska? Bojite li se za sebe, zbog onoga što pišete, radite, zbog otvorenosti i neustručavanja? Razmišljate li nekad o posljedicama po vas lično?
Moja domovina je u stanju duboke neslobode. To se očitava po slobodi, odnosno neslobodi medija i sluganstvu prema stranim centrima moći koji imaju stvarnu vlast nad našom zemljom.
Da se bojim za sebe, ne bih radio ovo što radim. Spremnost na odricanje od svega što imate i posjedujete je prvi korak na putu ka slobodi, sve dok vas nešto veže za ovaj svijet, onaj koji njime vlada može vas ucijeniti ili podmititi. Ja sam se spreman svega odreći, dajem svoj život i nitko mi ga ne može oduzeti, jer je on dan mojom vlastitom voljom, a ne njihovom.
Kako komentarišete zaustavljenu reformu obrazovanja i koliko uopšte obrazovanje snosi odgovornost za ovakvo stanje u regionu? Brinemo li o obrazovanju onoliko koliko bismo trebali?
Naš obrazovni sustav je katastrofa, djecu se uči samo poslušnosti i repetativnom ponavljanju, djeca se pretvaraju u papagaje umjesto u samostalne strukture ličnosti koje razmišljaju, analiziraju, donose odluke i zauzimaju stavove u njihovom interesu. Trenutni obrazovni sustav idealan je za svaku slugansku vlast, jer stvara poslušnike, a ne slobodne ljude.
