Jedna je od najmlađih članica baletnog ansambla Narodnog pozorišta u Sarajevu. To je, međutim, ne sprječava da ima velike snove.
Naprotiv, Albina Huskić, balerina čija karijera ide uzlaznom putanjom, hrabro korača kroz svijet umjetnosti na vrhovima prstiju, što nama laicima već i na sam pogled izgleda isuviše bolno. Ipak, za jednu balerinu to je bol pomiješan sa srećom, pa ono što je fizički ponekad teško podnošljivo, satisfakciju dobije u onom duhovnom smislu. Priča da se vremenom navikla na fizičku bol, koja je svaki dan prisutna, ali se, dodaje, najteže izboriti sa samom sobom svaki dan.
“Od nas se zahtijeva savršenstvo, za koje znamo da je nedostižno, ali opet svaki dan moramo pronaći način da makar na kratko dođemo do njega”, iskrena je ona.
Plesom se bavi od svoje šeste godine. Prvo je četiri godine usavršavala latinoameričke i standardne plesove, a onda se na vrhovima prstiju ušunjala u svijet baleta – slučajno se obrela na audiciji za baletnu školu i uspješno je položila. Tako je krenuo njen baletski put, skrojen od napornog vježbanja, velikih odricanja, ali i još većeg osjećaja zadovoljstva i sreće, jer se danas bavi upravo onim što želi.
“Takav stil života jeste težak i nesvakidašnji, ali je upravo to ono što ga čini toliko posebnim. Meni se taj stil života mnogo dopada i apsolutno se ne bih mijenjala sa nekom osobom za drugu profesiju”, ističe Albina, jer joj je profesija zapravo stil života.
Iza nje su sati i sati rada, usavršavanja, nekoliko predstava i snovi o novim, velikim projektima. Kao o jednom takvom govori u predstavi “Alisa u zemlji čuda”, koja je nedavno premijerno izvedena na daskama sarajevkog pozorišta, a za koju kaže da je bila jedno posebno iskustvo.
“Balet Alisa u zemlji čuda će meni, a sigurna sam i ostalim kolegama, ostati u specifičnom sjećanju. Po prvi put sam se susrela sa takvom tehnikom pokreta i rada, predstava se igra samo u čarapama dok smo mi navikli na špic patike. Mislim da predstavu vrijedi pogledati, jer publici daje sasvim novi i zanimljivi uvid u pokret i nas kao umjetnike”, pojašnjava ova 22-dvogodišnja balerina.
O nesvakidašnjim iskustvima govori i kroz vizuru nedavne posjete Njujorku, gdje sa dijelom trupe imala priliku da upozna rad tamošnjih umjetnika i upije neke od njihovih savjeta.
“Suradnja koju smo ostvarili sa kompanijom Carolyn Dorfman Dance iz Njujorka je stvarno predivna i svakako veliki korak, ne samo za naš baletni ansambl, već i za umjetnost u našoj državi uopće”, kaže Albina.
Pojašnjava da su u Velikoj jabuci imali priliku da uče sasvim novu tehniku igre, za koju kaže da je njoj, kao igračici, zaista proširila vidike. Uz to, naglašava da je pogled američkih igrača na igru i umjetnost potpuno drugačiji od onog ovdje, ali da i oni mogu da nauče od naših umjetnika isto onoliko koliko i oni od njih.
“Ono što bih najviše voljela i što mislim da je bit svakog umjetnika jeste da nikada ne prestanem da napredujem, da uživam cijelim svojim bićem i budem sretna radeći ono što volim i dijeleći to sa publikom”, dodaje ona.
O karijeri i nekim ulogama dosta mašta. Želje joj se mijenjaju, s vremena na vrijeme. Ipak, kako igrače često prate povrede, bila bi zahvalna da nju zaobiđu. Sve ostalo će se već odigrati, tamo pod reflektorima.
“Ono o čemu najviše maštam kada je moja karijera u pitanju jeste da što više kvalitetnog vremena provedem na sceni”, zaključuje Albina.
